Naziv filma: Fin / The End / Kraj (2012.)
Datum: 23.12.2012.
Redatelj:Jorge Torregrossa
Scenaristi: Sergio G. Sánchez
Uloge:Maribel Verdú, Daniel Grao, Clara Lago
RadnjaJeste li se ikada zapitali da kraj svijeta neće biti takav? Da neće biti nikakvih truba od kojih će se zemlja rascijepiti i planine istopiti kao da su od pamuka, da neće biti nuklearnih pečurki? Ukratko, da nećemo otići uz prasak, već onako tiho. Jednostavno se probudimo i shvatimo da smo sami.
Zemlja: Španjolska
Trajanje: 88 min
IMDb ocjena:
Naša ocjena: 5.1/10 

Naziv filma: Odd Thomas / Čudni Thomas (2013.)
Datum: 28.1.2014.
Redatelj:Stephen Sommers
Scenaristi:Stephen Sommers
Uloge: Anton Yelchin, Ashley Sommers, Leonor Varela
Radnja: Priča o dvadesetogodišnjem kuharu koji živi mirnim životom usred kalifornijske pustinje i koji skriva pred drugima svoje paranormalne sposobnosti. Naime, on svugdje oko sebe vidi mrtve ljude.
Zemlja: SAD
Trajanje: 97 min
IMDb ocjena: 6.9
Naša ocjena: 7.0/10 

TheChangeling

Nisam neki zagriženi pobornik horor filmova, ne gledam nešto samo gledanja radi i jednostavno ne pišem o nečemu pisanja radi. Ali danas sam bio u nekom dobrom raspoloženju, pa da ponovim gradivo. I odmah zapišem riječ-dvije, kako to već ide. U današnje vrijeme horor filmovi koji za radnju koriste paranormalno, nadnaravno, duhove i ine nisu ništa novo, svako malo pojavi se neki naslov koji zaintrigira publiku (malo manje kritiku) i kad kažete “danas sam gledao nešto u vezi uklete kuće” jednstavno nema težinu kakvu je imalo prije 20-30 godina.

Problem je sljedeći, stari horori, koliko god su bili dobri, toliko su bili i predvidljivi, gotovo statični i nisu se nešto posebno proslavljali (barem gledano s financijske strane) jer A) tu je uvijek bilo nekakvo masivno zdanje puno soba i prolaza, B) tu su uvijek bili jezivi zvukovi – početak i kraj priče. Ono između toga značilo je ostajanje na marginama žanra ili ulazak među velike dečke. Problem broj dva; moderni horori ne preživljavaju statičnost. Zamislite film s likom koji pola filma šeta po ogromnoj kućerini dok odzvanjaju čudi zvukovi – i da ništa ne doleti u kameru dobrih desetak minuta? Publika bi zaspala. Ono što želim reći, The Changeling je predstavnik stare škole (početno A i B) i postoji monstruzno velika mogućnost da se većini neće svidjeti radi visokog godišta (već kad smo iskreni, na prvo gledanje mi je bio zrno prestatičan) ali u njemu se neke stvari koje vrijede pažnje. Koje? U nastavku teksta…

ibvM2KzlTa5E5F

Snimiti horor koji bi isključio grafičko nasilje nije jednostavan zadatak, za početak bi vam trebao intrigantan scenarij, zanimljiva radnja, ono nešto što bi djelovalo dovoljno jezivo samim zamišljanjem, par glumaca koji znaju dvije-tri o glumi te redatelj koji se neće povijati uobičajenim pravilima. Također, nije zgorega ako u sve to dodate kako se materijal koji snimate temelji na istinitim doživljajima jer stvarnost obično bude zanimljivija od fikcije. Paranormalne pojave, duhovi, posjete s mračne strane zagrobnog života oduvijek intrigiraju filmaše, rijetko koji se i odvaži pokazati stvar onakvima kakve jesu – nedorečene. Prva asocijacija kad se priča o neugodnim posjetima s druge strane svijetla mnogima odmah u sjećanje priziva kultni Poltergaist, ili recentne nastavke Paranormal Activity filmova, no ako se spustite malo više ispod radara, samo jednu godinu prije Poltergaista, mogli bi se saplesti o jedan zanimljivi naslov koji svoju medijsku eksponiraniju braću jede za doručak. Nije to toliko teška stvar, film je jednostavno bolji od njih, izravniji i realniji, čime se i postotak jeze podiže za par stupnjeva. Jednostavno se ne može pisati o ovom naslovu, a ne napraviti neke usporedbe s onima koji su u istom žanrovskom šablonu. Stoga, prvo priča.

TheFogCover1

Znate kako se dolazi do zanimljivih ideja? Slučajnošću. Jedan od najpoznatijih originalnih američkih horor filmova osamdesetih započinje svoj život u – Engleskoj. U trenutku kad mladi filmaš John Carpenter, zajedno s tadašnjom suradnicom Debrom Hill, radio ono što radi svaki drugi turist, obilazio Stonehenge, poznatu lokaciju prekrivao je oblak magle, prizor nije mogao proći bez da se postavi pitanje – što ako se netko s lošim namjerama nalazi unutar nje? Još dok je radio promociju svojeg Assault on Precinct 13, (što je zanimljiva stvar jer tada je već snimio i Halloween koji je tek započinjao svoj uspješni kino život) Carpenter i Debra Hill započinju rad na scenariju naslova koji će postati njihov sljedeći zajednički projekt, koristeći se prizorom magle kao osnovom radnje, nadopunjavajući ga stvarnim brodolomom koji se dogodio kod Južne Karoline (za koji se isto sumnjalo da je izazvan od strane stanovnika malog priobalnog gradića) kao glavnom pričom. No, nisu samo prizor magle i glasine o brodolomu bili inspiracija. Kako će vrijeme pokazati, Carpenter je oduvijek bio sklon „posuđivanju“ motiva iz filmova koji bi ga na neki način fascinirali te je i ovdje upotrijebljena premisa iz starog crno bijelog horor naslova, The Trollenberg Terror (1958), u kojem nezgodni posjetioci dolaze unutar – oblaka.

Naziv filma: Juan de los Muertos / Juan, ubojica mrtvih (2012.)
Datum: 13.1.2012.
Redatelj:Alejandro Brugués
Scenaristi:Alejandro Brugués
Uloge: Alexis Díaz de Villegas, Jorge Molina
RadnjaNakon što se jednog dana na Kubi pojave zombiji, isprva ih mediji nazivaju disidentima i američkim plaćenicima koji žele svrgnuti politički režim na Kubi, a Juan u tome vidi dobru priliku za zarađivanje novca. Naime, on otvara agenciju koja se bavi „ubijanjem i uklanjanjem vaših najmilih za određenu sumu.
Zemlja: Španjolska
Trajanje: 92 min
IMDb ocjena: 6.5
Naša ocjena: 6.9/10 

deadandburied  span

Filmovi sa zombijima kao pokretačima radnje već su stvarno otišli u potpunu bezidejnost, s tek povremenim bljeskovima nečeg iole zanimljivog. Kad ste pogledali posljednji zombi flick u kojem ne postoji grupa preživjelih, koji su, narafski, u okruženju, i koji kreću u posljednji juuuuriiššššš kako bi se domogli neke zamišljene sigurne lokacije? Nije ni deda Romero pomogao svojim mlaćenjem već odavno krepanog konja sve nebulaznijim nastavcima svoje nekad tako jako dobre “trilogije”. Zombiji su out, priznali mi to ili ne, ali jednom davno, u neka malo drugačija vremena, bili su jako zanimljiv materijal za filmove. Imam jedan zaboravljeni naslov za vas, pravi slatkiš, nije baš uobičajeni zombi flick, ali ima nekih svojih trenutaka koji ga ne samo izdvajaju iz gomile sličnih već ga prebacuju u zasebnu kategoriju. O čemu se radi?

Naziv filma: Leptirica (1973.)
Datum: 15.04.1973.
Redatelj: Djordje Kadijević
Scenaristi: Milovan Glišić, Djordje Kadijević
Uloge: Mirjana Nikolić, Petar BoŽović, Slobodan Perović
Radnja: Priča se vrti oko ljubavi Strahinje i Radojke kojoj je na put stao Radojkin otac Živan koji pak Strahinju smatra siromašnim gubitnikom. Tu je i "ukleta" mlinica, gdje na samom početku filma svjedočimo ubojstvu počinjenom od strane nepoznate spodobe. Prostodušni puk sela pokušava istjerati avet koja opsjeda mlinicu.
Zemlja: Jugoslavija
Trajanje: 1h 3min
  • Naša ocjena7.9/10

Naziv filma: Sector 7 / Sektor 7 (2011.)
Datum: 4.8.2011.
Redatelj:Ji-hoon Kim
Scenaristi:Youn Jk
Uloge: Ji-won Ha, Sung-kee Ahn, Ji-ho Oh
Radnja: Grupa ljudi na izolovanom mjestu gdje im nitko ne može pomoći, opasnost u vidu nepoznatog čudovišta koje ih ubija jednog po jednog, prelijepa ženska sa ogromnim oružjem u ruci, da ne govorim o tome da nam dolazi iz Južne Koreje koja nam je podarila jedan od najboljih monster filmova svih vremena.
Zemlja: Južna Koreja
Trajanje: 101 min
IMDb ocjena: 4.6
Naša ocjena: 5.0/10 

Naziv filma: Painless (2012.)
Datum: 10.10.2012.
Redatelj: Juan Carlos Medina
Scenaristi: Luiso Berdejo, Juan Carlos Medina
Uloge:Àlex Brendemühl, Tómas Lemarquis, Ilias Stothart
Radnja Priča prati grupu djece koja pate od oboljenja koje ih lišava osjećaja boli, zbog čega bivaju doživotno prognani u samostansku bolnicu na vrhu brda.
Zemlja: Francuska
Trajanje: 100 min
IMDb ocjena: 6.2
Naša ocjena: 6.8 /10 

Potkategorije

Idi na vrh