Naziv filma: The Innkeepers / Šapat duhova (2011.)
Datum: 29.3.2012.
Redatelj:Ti West
Scenaristi:Ti West
Uloge: Sara Paxton, Pat Healy, Kelly McGillis
Radnja: Nekoliko dana prije zatvaranja hotela „Yankee Pedlar“, dvoje zaposlenika odlučnih da otkriju sablasnu prošlost hotela počnu doživljavati uznemiravajuće događaje kad stari gosti počnu pristizati u hotel.
Zemlja: SAD
Trajanje: 101 min
IMDb ocjena: 5.5
Naša ocjena: 6.1/10 
 
RECENZIJA:
 
Kao i svako drugi, pa tako i ja, svaki film pogledam zbog nekog, nekad samo meni znanog razlog: zbog priče, glumaca, redatelja, zbog romantične atmosfere sa ženom, zbog zabave, itd. Upravo zbog ovih razloga ne obraćam previše pažnje na komentare o filmu koji se spremam pogledati. Nisam jednom odustao od nekog filma jer mi je neko nešto loše rekao o njemu da bih se nakon naknadnog gledanja istog oduševio. Doduše, bilo je tu i slučajeva da se pročitani komentari i moje mišljenje o filmu poklope pa bespovratno ostanem bez sat i pol do dva svog života i psujem samog sebe zbog svoje gluposti. To se može pripisati malom mazohisti koji čuči u meni.

 Pošto sam nedavno gledao odličnu Ženu u crnom (The Woman in Black, 2012.) i solidnu dramu sa elementima horora Buđenje (The Awakening, 2011.), a inače sam veliki obožavatelj filmova o duhovima i ukletim građevinama naiđoh i na Šapat duhova (The Innkeepers, 2011.). Zapravo, već duže vremena sam ga čekao jer mi se priča svidjela već na prvu. Ukleti hotel pred zatvarenjem, par gostiju, dvoje radnika pokušava snimiti duha ne bi li tako povratili slavu hotelu. Morate priznati da ima potencijala, zar ne? Očekivah nešto barem malčice slično fenomenalnom Kubrickovom Isijavanju (The Shinning, 1980.), ali... Uvijek postoji to prokleto ali.

      Za Šapat duhova je zadužen mladi redatelj Ti West o kojem možete pronaći samo riječi hvale dok ga doslovno dižu u zvijezde i od njega prave veliku nadu horora. Ako se malo bacite na traženje članaka o njemu naići ćete na rečenice poput: Ti West je nada horora. Ti West je bog atmosfere. Ti West pravi najjače horor filmove na svijetu. Dobro, malo sam to iskarikirao, ali znate na šta mislim. Toliki hype da biste se trebali upiškiti u gaće od samog spomena njegovog imena i njegovih filmova. Da li je Ti West to zaslužio? Nisam mu gledao nijedan prethodni film, ali ako su mi i ostali iole nalik ovome, što se mene tiče može se odmah povući iz svijeta horor filma. Fasciniranost holivudskih kritičara i publike likom i djelom Tija Westa se može porediti sa onom J.J. Abramsa, koji mi je još jedan prenapuhanko. Ruku na srcu, J.J. Abrams, ma koliko ja o njemu loše mislio, zna napraviti film. To što pretjera u procesu pravljenja istoga je posve druga priča. Ti West, na osnovu onog viđenog u Šapatu duhova, je sasvim druga priča.

     Pitam se da li je West ikada pogledao spomenuto Isijavanje? Naravno da jeste, to je jasno vidljivo iz njegovog pokušaja kopiranja Kubrickove lutajuće kamere, ali da li ga je pogledao? Da li je pogledao ijedan film Christophera Smitha? Ili barem Ženu u crnom koja je nedavno izašla? Zašto to govorim? Zato što se kritičari razbacuju izrazima kao što su "konačno oldschool priča o duhovima", "atmosfera u Šapatu duhova je toliko napeta da su mi se bradavice ukrutile", itd. Sve te izjave možete fino uzeti i okačiti mačku o rep jer ama baš nijedna ne pije vode.

     Shvatam ja to građenje atmosfere i napetosti u horor filmova, to i treba da postoji jer horor film, a posebno onaj sa duhovima, ne ide bez toga, ali West to jednostavno ne zna uraditi jer ono što on pokušava uraditi je jadno. Prije svega, samo njegovo pisanje je smiješno. Smiješno u smislu da on uopće ne zna šta bi ovaj film trebao biti, komedija sa primjesom romanse ili horor. Inače, humor koji pokušava ubaciti u film je toliko smiješan da sam se grohotom smijao... u sebi. Tu je i neka naznaka romanse dok njih dvoje pričaju, napola pijani, pa se jadni Luke pokušava nametnuti svojim izjavama. Inače, što se tiče ponašanja glavne glumice i njenih reakcija na neke stvari pa tu bi se mogao esej napisati. Imate curu koja je imala bliski susret sa duhom, oronula Kelly McGillis ju je upozorila na opasnost, ona umire od straha da bi se u sljedećem trenutku lagano tuširala kao da se ništa od toga nije desilo. Nemojte ni da počinjem o apsolutno besmislenom silaženju u podrum kako bi našla oronulu Kelly McGillis, koja je inače otišla na sprat u svoju sobu da se spakuje. A šta je sa hororom?, pitate se. Ništa posebno. Dobro, ima par isprobanih horor caka, ali ništa više od toga.

     Doduše, Westu moram odati počast na jednoj stvari. Uspio je stvoriti jednog od najiritantnijih likova koji su se ikada pojavili na filmu, a riječ je o liku Claire koju tumači Sara Paxton. Da li mu je bila namjera stvoriti tako iritantnog lika ili je to jednostavno do izvedbe Sare Paxton, ne znam, ali sam u par trenutaka poželio razbiti ekran i poslati prijeteći mail Tiju Westu.

     Sve u svemu, jedan prilično loš horor. Čak je i spomenuto Buđenje imalo više horora, a riječ je više o drami sa elementima horora, a ne o čistokrvnom hororu. Ženu u crnom da ne spominjem. James Watkins sa svojim uratkom može pomesti pod sa Westom i njegovim Šapatom duhova. Šapat duhova je jedan prilično dosadan i smarajući film kojeg ne izvlači ni ono nekoliko horor trenutaka. Ako mene pitate, zaobiđite u širokom krugu.

Idi na vrh