Priča prati skupinu rusa i šveđana koji ucrtavaju granični teritorij između te dvije zemlje nakon završetka dvadesetpetogodišnjeg rata. Glavni likovi su dva brata, oboje izmučeni ratnim strahotama i umorom. Erik (sjajni Ville Virtanen) je stariji brat, krut i opasan, odrastao u okrilju rata i nespreman za mir. Knut je mlađi brat, budući profesor na sveučilištu, geograf i kartograf. Progoni ga uspomena na nemili događaj kojemu su prisustovali, a koji je rezultirao smrću nevine cure i njezinog oca. Svaki sa svojim traumama dolaze u neoznačeno seoce usred močvarnog područja.
Recenzija:
Finska „Sauna“ je netipični povijesno-psihološki horor smješten u 16. stoljeće na rusko-finskoj granici. Taj djelić povijesti i spomenuta lokacija bi mogla biti posebno zanimljiva prosječnom gledatelju, budući da je rijetko zastupljena na filmu i relativna je nepoznanica kod nas. Ipak, osim što može poučiti gledatelja historijskim zanimljivostima, „Sauna“ je prvenstveno napeti psihološki horor. Centralni motiv film je doista sauna, odnosno ispiranje grijeha, ali mnogo mu bolje pristaje alternativni naziv – „Filth“ iliti „Prljavština“.
„Što ako pakao nije plamteća vatra ispod zemlje već nečisto mjesto na površini lišeno sveg svjetla Božjeg“, pita se jedan od članova ekspedicije na što naš junak Knut, progonjen duhovima, samo kima glavom. Erik, njegov brat i jedan od najupečatljivijih anti-junaka koje sam vidio u posljednje vrijeme na ekranu, to najbolje osjeća; rana na ruci koja se inficira je samo izvanjsko ogledalo prljavštine koju nosi u sebi i potrebe za pranjem odnosno oprostom koji uzaludno traži. Čistoća je nedostižan luksuz koju simbolizira nestvarno bijela sauna smještena usred zlokobne i sive močvare te opsesivni strah od prljavštine koji iskazuju mještani samotnog seoceta. No, za osobu kao Erik, koja je odgojena u vihoru rata i koja je u konačnici postala tek mrlja od tinte na pergamentu, oslobođenje od bremena sjećanja neće doći bez naplate.
Horor elementi u filmu su rijetki no snažni, dok posebno izdvajam (i upozoravam!) gledatelja na samu završnicu, gdje si je redatelj Anilla dao oduška i stvorio materijal iz noćnih mora po kojem će gledatelj (ako ni po čemu drugom!) pamtiti ovaj film. Atmofera, gluma, kamera i režija su izvanredne i sjajno se nadopunjavaju stvarajući jedno potpuno i napeto no poprilično kratko iskustvo. Cijeli film, naime, traje samo 83 minute no to možemo shvatiti i kao vrlinu budući da ne ostavlja mjesta praznom hodu a ujedno otvara mogućnost interpretacije fabule i završetka. Govoreći o toj podložnosti osobnoj percepciji gledatelja, „Sauna“ ipak ima nedorečenih tokova i stranputica u priči te možda previše neodgovorenih pitanja. Čak ako film shvatimo kao parabolu za ratne strahote ili pak internu sliku Erikova progonjenog uma, svejedno je ostavljeno previše mjesta za lutanje a premalo stvarnog uporišta za proof based argumentaciju radnje. Šteta što nikad nije izašla director's cut verzija filma koja bi zadovoljila malo zahtjevnije i pažljivije gledatelje.
„Sauna“ je vizualni odmor za oči i fabularno relativno originalan horor koji usprkos nedorečenostima bez problema može gledatelja držati zainteresiranim i prikovanim za kauč/fotelju/stolicu ili drugu odgovarajuću sjedeću površinu. Posebna preporuka za ljubitelje (pre)rijetkih povijesnih horora ili pak para-psiholoških trilera.
