Sigurna zona se nalazi u Londonu, u dijelu okruženom rijekama. Nekih 15,000 izbjeglica su vraćeni u sigurnu zonu i stavljene pod zaštitu i odgovornost američke vojske. Jedan od tih stanovnika je Don, radnik na održavanju u sigurnoj zoni koji je uspio preživjeti po cijenu gubitka supruge. Sad živi i radi u sigurnoj zoni te se brine o svoje dvoje djece , Tammy i Andy. No zaplet radnje i uvod u nadolazeću katastrofu počinje kada njegovo dvoje djece odluče da "na kratko" napuste sigurnu zonu. Film "28 Weeks Later" je realan film u smislu da u njemu nisu korišteni neki veći efekti no postignut je cilj. Gledoce će uvijek plašiti ono što plaši ljude od pamtivijeka... strah od nepoznatog. Isprva par scena koje se hronološki odigravaju za vrijeme prvog filma će dati tu dozu straha.
Par početnih minuta u kojima Don gubi suprugu su sve od strašnih scena što će gledaoc vidjeti. Nakon toga slijedi povratak i naseljavanje ljudi u sigurnu zonu. No, 15,000 ljudi u zatvorenom dijelu grada je možda sigurno od prijetnje iz vana. Ali kako će se situacija odvijati kada se pojavi prijetnja iz nutra ? Kako će se vojska ponašati kada shvati da je nemoguće kontrolisati masu u kojoj se ne zna ko od koga bježi? Kako se ponaša masa ljudi vođena strahom i borbom za opstanak? Za razliku od mnogih horor filmova koji loše prođu i dobiju loše ocjene (uglavnom zbog svoje nerealnosti i loše priče/glume) ovaj film je zasluženo osvojio nagrade Britanske Filmske Akademije. Pažnja gledaoca će svo vrijeme biti usmjerena na film koji ne obituje slow motion scenama ili CGI rađenima scenama. Ali pojedine scene tjeraju da se krv ledi u žilama. Režiser je dobro kombinovao tamu, efekte, strah od nepoznatog da stvori jednu realnu situaciju (ako se može nazvati realnom).
Postavlja se pitanje da li bi film pod nazivom "28 Years Later" ,ako bi se snimio, bio jednako dobar kao i dva dijela prije? Nažalost takvo nešto se neće desiti jer su sve priče oko trećeg nastavka odbačene od strane autora filmova.
