deadandburied  span

Filmovi sa zombijima kao pokretačima radnje već su stvarno otišli u potpunu bezidejnost, s tek povremenim bljeskovima nečeg iole zanimljivog. Kad ste pogledali posljednji zombi flick u kojem ne postoji grupa preživjelih, koji su, narafski, u okruženju, i koji kreću u posljednji juuuuriiššššš kako bi se domogli neke zamišljene sigurne lokacije? Nije ni deda Romero pomogao svojim mlaćenjem već odavno krepanog konja sve nebulaznijim nastavcima svoje nekad tako jako dobre “trilogije”. Zombiji su out, priznali mi to ili ne, ali jednom davno, u neka malo drugačija vremena, bili su jako zanimljiv materijal za filmove. Imam jedan zaboravljeni naslov za vas, pravi slatkiš, nije baš uobičajeni zombi flick, ali ima nekih svojih trenutaka koji ga ne samo izdvajaju iz gomile sličnih već ga prebacuju u zasebnu kategoriju. O čemu se radi?

Uvod nas upoznaje s parom koji zaglavi u malom priobalnom gradiću i odmah shvate kako im stanovnici ne žele dobro. Točnije, ubiju ih na najgori mogući način. To nije sve, izgleda da stanovnici imaju naviku ubijati sve zalutale prolaznike, radi čega lokalni šerif pokreće istragu ne bi li doznao o kojem vragu je riječ. Da to ne bude cijela priča, ubijeni se ponovo pojavljuju u savršenom izdanju, kao da se ništa nije dogodilo, nesvjesni nemilih događaja. Ako vam nešto znači, scenarij je djelo dvojca koji su na veliki ekran donijeli Aliena, te ne čudi da je film puno više creepy atmosferičan nego što je strašan na klasičan način, iako mu ne nedostaje par krvavih scena. Ono što ovdje izaziva neugodu jeste što se od početka zna tko su počinitelji, lokalni stanovnici, no i ta dijametralna suprotnost u kojoj nitko kao da nije svjestan toga što se odigralo večer prije. Klasična storija o malim gradovima, puno tajni, lokalni šerif koji će ostati sam u svojim naporima da riješi misteriju… znate već kako to.

Zgodan je detalj policijska istraga, koja će na kraju odvesti do razotkrivanja tajne (iako nije baš neki twist za današnje vrijeme) i toga što se ustvari događa. I, da pomaže što uopće nema poznatih i razvikanih glumačkih imena (jedino ako Roberta Englunda s početka karijere i u normalnom izdanju ne doživljavate kao nekog tko bi vam omeo pažnju) što je doprinjelo boljem uživljavanju u priču. Film u vrijeme izlaska nije bio dočekan nešto posebno atraktivno (iako oduvijek vuče dobre ocjene i kritike) djelomično zato što je zombie žanr bio pod velikim utjecajem Romerovih uradaka, ali ostavio je svoj trag na poprilično stvari koje danas gledamo bez razmišljanja. Tako je i jedan Stephen King izjavio da mu je to top pet filmova (što se bogme i osjeti po koncepciji njegovih romana) a i oni koji možda nikad nisu čuli za njega, no kreću se u svijetu stripova, jedna epizoda

Idi na vrh