Naziv filma: The Divide / Podjela (2011.)
Datum: 20.4.2012.
Redatelj:Xavier Gens
Scenaristi:Karl Mueller, Eron Sheean
Uloge: Lauren German, Michael Biehn, Milo Ventimiglia
Radnja:Nakon neočekivanog nuklearnog napada na New York Eva (Lauren German) i njezin suprug Sam (Ivan Gonzalez) odlaze u podrum zgrade uvjereni da im je to najsigurnije mjesto. Ubrzo shvaćaju da podrumom vlada kućepazitelj Mickey (Michael Biehn) koji je preživio napad 11. rujna i nikome ne vjeruje.
Zemlja: UK
Trajanje: 112 min
IMDb ocjena: 5.5
Naša ocjena: 5.1/10 
 
RECENZIJA:
 
21.12.2012. dođe i prođe, a Smak svijeta ne dođe. Tako vam je to kad vjerujete u kalendare naroda koji je španske konkvistadore smatrao božanstvima. Ipak, ta majanska groznica o propasti svijeta 2012. koja je bila uzela maha, posebno u filmskom svijetu, nam je baš iz tog svijeta u posljednje vrijeme donijela dosta apokaliptičnih i postapokaliptičnih filmova. Lično mi to ne smeta dokle god se prave kvalitetni filmovi na tu temu. Unazad 3 godine smo imali fenomenalni Put (The Road, 2009.) i Proyasov odlični Proročanstva (Knowing, 2009.), a prošle i ove godine ih je bilo nekoliko koje nisam ni stigao pogledati, ali namjeravam...

Na Podjelu (The Divide, 2011.) sam sasvim slučajno naletio, ali mi se dopala na prvi pogled. Xavier Gens kao redatelj, čovjek koji je otpušten sa Hitman: Agent 47 (Hitman, 2007.) zbog previše nasilja u filmu, a hvaljen zbog istog u Granicama (Frontier(s), 2007.), legendarni Michael Biehn koji je potonuo u B filmovima nakon slave iz '80-ih, pa simpatična Laura German koju sam zapamtio od redateljskog prvijenca Thomasa Janea, Mračna zemlja (Dark Country, 2009.), simpatičnom hommageu noir filmovima '50-ih i Zone sumraka. Dodajte na sve ovo priču o 9 stranaca koji pokušavaju preživjeti nuklearni holokaust u podrumu stambene zgrade sa udarnom rečenicom: Sretni su umrli u eksploziji, i dobit ćete film koji obećava.
Odmah nakon što sam pogledao film otišao sam na Internet da vidim mišljenja drugih ljudi i većinom su bila negativna. Kritičari su ga također, većinom, popljuvali i gotovo svi imaju isto mišljenje o ovom filmu, previše nasilja, seksa i nelogičnosti. Odmah ću vam reći da se ne obazirete na ove tvrdnje jer su ljudi, zahvaljujući svemoćnom holivudskoj industriji koja nas u posljednjih 10-ak godina siluje torture porn "hororima", zaboravili pravo značenje horora i užasa. Pravi užas ne leži u nekakvim zatucanim incestuidnim seljoberima ili umirućim manijacima koji se sakrivaju iza lutaka i zamki. Pravi užas leži u nama, "normalnim" ljudima, koje samo zakoni civilizacije sputavaju da se vratimo u ono naše primitivno, animalističko stanje u kojem smo zadovoljni ispunjenjem primarnih potreba, potrebe za hranom i potrebe za seksom.

     Što se tiče Podjele to je savršeno prikazano, zahvaljujući solidnom scenariju, dobroj Gensovoj režiji i odličnom soundtracku koji još više doprinosi onoj atmosferi beznađa i bespomoći. Svi likovi se vrlo lako mogu pronaći u našoj blizini ako malo pažljivije pogledate: alfa mužjak sa svojim malim čoporom sljedbenika koji misli da zna sve, njegov mali čopor koji uglavnom sluša šta on kaže, kukavica koja misli da sve može izgladiti pričom i puca pod najmanjim pritiskom, žensku koja isprva pokušava svoju tugu utopiti u seksu, a onda svoje tijelo koristi kao sredstvo kojim će platiti zaštitu kod čopora i povlašten položaj i ostali, ništa manje zanimljivi, likovi.

     Scenario nam namjerno ne odaje pravi razlog atomskog rata i ko stoji iza njega, ne bi li tako produbio paranoju koja obuzima ljude, a na kraju krajeva, zar je bitno ko ga je izazvao? Ljudi, nebitno koje boje kože, religije i nacionalnosti. Gens dalje produbljuje osjećaj tjeskobe ne dajući nam nikakav pokazatelj vremena njihovog boravka u podrumu dok njihove psihe polako propadaju i poniru u tamu, te lagano stvara napetost među njima sve do eksplozivnog, pomalo šokantnog, kraja. Na trenutak vam se učini da se pojavljuje tračak nade za njih i da je spas na pomolu, ali iza vrata koja vode u spas i nadu nema ništa osim još nemoći i neznanja protiv kojih ne mogu ništa. I na kraju, i taj mali tračak nade, taj prolaz u svjetlo, njihov put do spasa, biva zauvijek zatvoren, ostavljajući ih njima samima na milost i nemilost. Sviđa mi se i to kako je utjecajem radijacije prikazao njihovo poniranje u tamu i raspadanje njihove psihe. Nemojte misliti da je sve savršeno, moglo se to još malo doraditi, izbaciti neke gluposti kao što je recimo ono gledanje u eksploziju nuklearne bombe, mala dorada scenarija i eventualna promjena nekih glumaca. Ulogu Eve, koju glumi Lauren German je trebala igrati Melissa George, što bi bio pun pogodak, ali ne možemo imati i jare i pare.

     I šta reći za kraj, dovedite grupu ljudi u onakvu situaciju i samo je pitanje vremena kada će se desiti one i vjerovatno još gore stvari jer to je ono što smo mi, životinje u ljudskom obliku kojima treba samo nešto da nas malčice gurne preko one granice civilizacije da se pojavimo u našem istinskom obliku. Zlo je duboko u ljudima, ma koliko se oni nevinim činili. Jedan od strašnijih filmova koje sam gledao u posljednje vrijeme.

Idi na vrh