Naziv filma: Children of the Corn / Djeca kukuruza (1984.)
Datum: 9.4.1984.
Redatelj: Fritz Kiersch
Scenaristi: Stephen King (priča), George Goldsmith (scenarij)
Uloge: Peter Horton, Linda Hamilton, R.G. Armstrong
Radnja: Dvanaestogodišnji svećenik dolazi u gradić okružen beskrajnim poljima kukuruza. On naredi djeci da poubijaju sve odrasle kako bi njihovom krvlju natopili kukuruz. Djeca se ne smiju igrati, pjevati, niti igrati, i na svoj osamnaesti rođendan moraju biti žrtvovana kukuruzu. Neka djeca pokušavaju pobjeći, ali krvožedni Malachai ih sve stiže.
Zemlja: SAD
Trajanje: 92 min
IMDb ocjena: 5.6
Naša ocjena: 5.0/10 
 
RECENZIJA:
 
Franšiza Djeca kukuruza iliti Children of the Corn je jedna od najpopularnijih i najuspješnijih horor franšiza. Do danas je snimljeno osam filmova,što je složit ćete se vrlo impresivna brojka. Vjerojatno franšizi tu nije ni kraj. Kad sam bio dijete kasnih devedesetih ili ranih nultih godina gledao sam neki filmski kukuruzni nastavak i bio sam zadovoljan. Sjećam se da me film zaintrigirao i dosta uplašio. Nisam ostao pošteđen straha tih davnih godina. Sve je izgledalo tako strašno, užasno, napeto. Nažalost, takve osjećaje nisam doživio i ovoga puta. Moram priznati da sam sam jedva čekao da završi. Kad se to kaže za neki film to nije nimalo dobro.

Početak je možda najbolji dio filma. Prvih pet minuta gledamo uzbudljivu horor akciju. Praktički, crkvena zvona otvaraju radnju. I to nije jedini religiozni kršćanski motiv koji se javlja u radnji. Zapravo cijeli film ima neku religioznu notu. Gledamo borbu „prave“ i „krive“ vjere. Kako se odmah prelazi na stvar, prvih pet minuta filma su nezaboravne. Nema nepotrebnog uvoda. Noževi, srpovi, satare, krv, borba... Dovoljno predmeta da razbude i one najuspavanije. Početna petominutna radnja je u biti priča za sebe jer se ona odvija u prošlosti. Radnja koja slijedi i događa se u sadašnjosti, puno je slabija. U centru događanja je ljubavni par Burt i Vicky. Oni prolaze kroz američku državu Nebrasku (gdje je smještena radnja) kako bi stigli u Seattle gdje je Burt dobio posao kao liječnik. Na njihovu žalost ostat će u ruralnim područjima Nebraske puno duže nego što su željeli. Oni su jedini odrasli likovi. Taj dio SAD-a je vrlo ruralan. Poljoprivreda je glavna djelatnost uz uzgoj životinja poput goveda i sličnih. Zbog toga su i izabrali da se djeca kukuruza nalaze u tim krajevima. Gledati ogromna ravna polja kukuruza s vrlo malo drveća u blizini ostavlja bez daha. Kroz film se odvija borba na život i smrt između pozitivaca: Burta i Vicky i negativaca: lokalne djece koja pripadaju svojevrsnom religioznom kultu kukuruza.
 

Prvih dvadesetak minuta uradak je koliko toliko zanimljiv, ali kako vrijeme odmiče pitamo se kamo sve to vodi. Predvidljivo i teško gledljivo, osim ako niste dijete. Ovaj film je baš stvoren za osnovnoškolsku djecu. Ne toliko za tinejdžere jer i oni imaju malo zahtjevniji ukus. Činjenica da je film snimljen prije više od 30 godina je još više poražavajuća. To je vrijeme kad su horori cvjetali puno više nego danas (u to doba nastao je Shining), ali ovo nije taj slučaj. Većina publike neće ga primiti blagonaklono. Kad se zna da je film adaptacija istoimene kratke priče super popularnog Stephena Kinga trebalo je sve biti mnogo bolje. Nije. Propust je što nisu dozvolili Kingu da napiše scenarij. Scenarist Goldsmith je bazirao scenarij na nasilju i još nasilja. Karakterizacija likova je vrlo loša. Jako malo znamo o ljubavnom paru, a i o djeci poput Isaaca i Malachaija. Prilično djetinjasto izvedeno. Djeci će pasati, a nama odraslima malo teže. Iako se radi o supernatural hororu, teško je shvatiti kako prikazana djeca mogu s lakoćom likvidirati odrasle. Još je teže shvatiti kako su mogli pod svoju kontrolu staviti cijeli jedan grad Gatlin. Mulci izgledaju kao razmažena derišta koja nikome ne mogu nauditi. Niti su ekstra pametni, niti posebno jaki, niti imaju specijalna oružja. Djeluju da bi bez obiteljskog nadzora se vrlo brzo rasplakali i pobjegli kod odraslih. Ovdje izigravaju super djecu, a nije objašnjeno na temelju čega? Ideja s djecom kao zlim negativcima je dobra, ali realizacija više nego smiješna. Tu i tamo me uhvatio smijeh gledajući podvige „neustrašive dječurlije“.

No nije sve tako loše. Ima film svoje vrline. Da nema ne bi bio popularan i uspješan. Eksterijer je možda najbolji dio filma. Usjevi kukuruza su fascinantni. Interijer je puno manje fascinantan iako ima i uređenijih kućica. Specijalnih efekata nema mnogo. ali ovi koji su prikazani su odlično odrađeni kad se uzmu da je film snimljen 80-ih. Scene nasilja su solidno izvedene iako su mogle biti originalnije. „Igra miša i mačke“ je dosta dobro koncipirana. Veliki plus su svi noćni kadrovi. Često u mnogim filmovima u mračnim scenama ne vidimo što se događa, ali ovdje to nije slučaj. Noć može stvoriti uzavrelu i neizvjesnu atmosferu i ovdje se to dogodilo. Zadnjih desetak minuta filma je puno bolje izvedeno. Radnja prestaje biti dosadnjikava, no najvažnije, osjeti se slično kao i na startu onaj pravi jezivi horor osjećaj. Likovi prestaju biti naivni i postaju ozbiljniji, a radnja realističnija. Zvučna podloga cijelo vrijeme je jako kvalitetna i podiže razinu opće kvalitete. Koristi se u mnogim reklamama i najavama. Postoji i hladnoratovska dimenzija, tj. poruka koja film odašilje. Povik „outlander“ je legendaran i ostat će za sva vremena.

Djeca kukuruza su imala budžet 800 tisuća USD, a zaradila su 14 i pol milijuna. Odličan uspjeh. Snimalo se u Iowi i Kaliforniji. Na Briselskom međunarodnom festivalu fantasy filma, Djeca kukuruza su osvojila nagradu za najbolji film. Na dva druga festivala film je zaradio dvije nominacije.
Kingova izrazito originalna ideja o djeci kao glavnim negativcima i demonima, usprkos dosta slabijoj filmskoj izvedbi, pokazala se moćnom i privlačnom za narod. Zato su Djeca kukuruza postala franšiza od osam filmova sa svojom vjernom publikom. Dat ćemo joj ocjenu 5.0. Ovo je film prvenstveno za djecu koja će biti očarana. Nadam se samo da neće doslovno shvatiti povike „kill“, „kill“, „kill“... Puno je brutalnog nasilja, ali slični događaji događaju se posvuda oko nas pa je dobro za djecu da znaju u kakvom društvu žive i kako se ne smiju ponašati. Često kažu kako nasilni filmovi proizvode nasilje. Može i ne mora biti. Djeca koja su sklona praviti nasilje bolje neka ne gledaju ovaj film. Djecu kukuruza treba shvatiti kao opomenu ,a ne kao uzorno ponašanje. Treba ovaj uradak doživjeti kao razbibrigu za nasmijati se. Tako bi bilo najbolje.
 
 
Idi na vrh