Ukleti predmeti uvijek su bili izvor inspiracije za snimanje horor filmova. Ljudi su uvijek vjerovali u razne priče, a filmovi snimljeni po njima svakako su dobivali na težini i gledateljima ulijevali određenu dozu straha. Iako većina misli da je taj strah neopravdan, moramo vam napomenuti da je velika većina njih u krivu. Vjerojatno ste i vi koji put posumnjali u istinitost priče koju pratite kroz filmsku vrpcu, no dobar broj filmova svoju priču bazira na istinitim događajima ili nekim horor legendama, kojima nije baš za ne vjerovati.
 
Donosimo vam tri najukletija predmeta koji zbilja postoje i koji se strogo čuvaju u zatvorenim prostorima, kako ljudi ne bi dolazili u doticaj s njima i izlagali se samoj kletvi određenog predmeta. 
 

1. Lutka Annabelle

Ako ste imalo upućeni u horor žanr onda ste sigurno već upoznati s ovom strašnom lutkom. O njoj je snimljeno nekoliko horor filmova, a najpoznatiji su Annabelle (2014.) i The Conjuring / Prizivanja (2013.).
Priča koja se krije iza lutke posve je bezazlena, a opet tako jeziva. 1970. godine, majka je kupila lutku za svoju kći. Djevojčica je jako zavoljela lutku i svaki dan se s njom igrala. Čak i kad bi joj dolazile prijateljice, ona se ne bi odvajala od nje. Baš naprotiv, uključivala bi ju u svoje svoje igre.
 
S vremena na vrijeme obitelj bi lutku nalazila svugdje po stanu iako su bili sigurni da ju nitko nije nosio van sobe male djevojčice. Kada su pozvani stručnjaci za paranormalno, rečeno im je da je lutka opsjednuta duhom djevojčice koja je umrla u njihovom stanu. Jedina želja lutke, tj. djevojčice u njoj je bila da joj dopuste ostati u stanu. Nakon što je obitelj pristala, započeli su pravu noćnu moru. Naime, lutku je opsjeo lažljivi demon, koji je dočekao pristanak da se naseli u stan i opsjedne nekoga od njih.
Lutku su iz stana odnijeli Warrenovi, i dan danas je lutka zatvorena u njihovom muzeju u Connecticutu. 
 
Lutka koja je prikazana u gore navedenim filmovima ne liči na originalnu opsjednutu lutku. Pravi izgled lutke možete vidjeti na gornjoj slici.
 

2. Robert - lutka koja proklinje

 
'Lutka koja proklinje' kako su je nazvali oni koji su imali nesreću da se s njom susretnu, pripadala je Robertu Eugeneu Ottu. Robert je bio dječak iz bogate obitelji s Floride. Lutku mu je poklonio sluga koji se bavio crnom magijom, a jako je mrzio Robertovu obitelj za koju je radio.
Robertu se ukleta lutka jako svidjela i svoje vrijeme je provodio pričajući s njom. Problem je nastao kada je lutka počela odgovarati na Robertove upite. Nakon što je bila sve opasnija, sve je više sijala strah među ukućanima i ostalim slugama.
Nakon što je Robert 1972. umro nakon kratke bolesti, u njihovu kuću se useljava druga obitelj. Djevojčica koja je živjela tamo odmah je rekla roditeljima da se boji lutke i da misli da će ju ista ubiti.
Lutka je kasnije završila u muzeju Key West, nakon čega ju je krenula pratiti legenda o proklinjanju. Naime, svatko tko fotografira lutku, bez da ju prije toga pita za dopuštenje biva proklet od strane lutke.
Da je to istina, govori i činjenica o stotinama pisama koja svakodnevno dođu na adresu muzeja, u kojima posjetitelji koji su je fotografirali mole lutku da im oprosti što su je fotografirali bez da su tražili dopuštenje.
Lutak kojeg danas zovu Robert, bio je odlična inspiracija za horor Chucky.
 

3. Ukleti stolac

 
Nije ukleta lutka, već stolac. I to ne bilo kakav stolac, već stolac smrti, kako su ga nazvali ljudi koji su ga imali prilike vidjeti. Naime, daleke 1702. godine Thomas Busby bio je osuđen za ubojstvo i trebao je za kaznu biti obješen. Posljednja želja prije smrti bila mu je da večera u omiljenom pubu u Thirsku, mjestašcu koje se nalazi u Engleskoj.
Naravno, želja mu je bila ispunjena pošto se radilo o posljednjoj želji prije izvršenja smrtne kazne.
Nakon što je završio s večerom, kada se ustao rekao je naglas nešto što je izazvalo jezu kod svih prisutnih tada. Rekao je 'Neka iznenadna smrt zadesi svakoga tko sjedne na ovaj stolac poslije mene i moje smrti'.
Nažalost, njegova se kletva obistinila i to nekoliko puta.
Kada je došao drugi svjetski rat, vlasnik restorana je primjetio da se iz rata ne vraćaju vojnici koji su imali priliku sjediti na Thomasovom stolcu. Svatko tko bi sjeo na ukleti stolac, vrlo brzo je iznenadnom smrću napustio ovaj svijet.
Čak i dostavljač restorana, koji se potepao i slučajno sjeo na stolac, nakon par dana je iznenadno umro. 
Ukleti stolac danas se nalazi u lokalnom muzeju, no metar iznad tla, kako nitko više nikad ne bi sjeo na njega.
 
 
Idi na vrh