U susret novome nastavku horora Ouija 2: Origin of Evil (2016), vodimo vas kroz 'press' pregled svega što trebate znati o samome hororu, koji pred sam Halloween dolazi u naša kina, a u suradnji s Cinestarom, poklanjamo vam kinoulaznice - Više imate na samom članku, ali i na našoj facebook stranici, čiji ste sigurno fan! Ako niste, trk nas podržati i uloviti nagradne igre s kojima vas stalno iznenađujemo. :)
Ta ploča nikad nije bila samo obična igra.
Gledatelje u svijet duhova ovog Halloweena poziva Porijeklo zla: Prizivanje duhova, u novom zastrašujućem nastavku hita iz 2014. godine.
Mlada udovica Alice Zander (Elizabeth Reaser) pretvara se u Los Angelesu 1967. godine da je vidovnjakinja kako bi prehranila svoju obitelj. Slučajno u svoj dom unese pravo zlo, kad kupi Ouija ploču kako bi u svoje seanse unijela nešto autentičnosti.
Gledatelje u svijet duhova ovog Halloweena poziva Porijeklo zla: Prizivanje duhova, u novom zastrašujućem nastavku hita iz 2014. godine.
Mlada udovica Alice Zander (Elizabeth Reaser) pretvara se u Los Angelesu 1967. godine da je vidovnjakinja kako bi prehranila svoju obitelj. Slučajno u svoj dom unese pravo zlo, kad kupi Ouija ploču kako bi u svoje seanse unijela nešto autentičnosti.
Godinu i pol dana nakon što je njezin muž bio ubijen, Alice se nađe u financijskim poteškoćama dok se sama trudi skrbiti za svoje kćeri, petnaestogodišnju Paulinu („Linu“ koju glumi Annalise Basso) i devetogodišnju Doris.
Srećom za Alice, makar joj ne krene dobro posao, okultno teče u njezinoj krvi. Njezina majka je uistinu bila vidovnjakinja koja joj je prenijela sve što je znala, zahvaljujući čemu Alice može pripremiti ekstravagantni šou za klijente koji žele razgovarati sa svojima voljenima koji su preminuli. Alice se ne smatra varalicom – već vjeruje da svojim klijentima pruža mogućnost konačnog oproštaja, kojemu se i sama nada.
Suočena s hrpom neplaćenih računa, Alice kupi Ouija ploču za prizivanje duhova kako bi pridonijela šaradi i zaintrigirala svoje klijente. Ali jednom kad donese ploču u svoj dom, počnu se događati čudne stvari: neobjašnjivi zvukovi, svakodnevne noćne more i, što je najviše plaši, Doris uistinu počne komunicirati s mrtvima, uključujući i sa svojim ocem.
Isprva se čini kako ta otkrića donose samo dobro. Alicien posao počinje cvjetati, njezini klijenti pronalaze utjehu u povezivanju s voljenima koje su izgubili – sve dok se ne otkrije prava povijest i istina o kući u kojoj žive. Prije nekoliko desetljeća, poremećeni kirurg eksperimentirao je u kući na mentalnim bolesnicima. Danas, kako bi živi mogli čuti njihove krikove boli, jedan od mučenih pacijenata opsjeo je Doris.
Ravnatelj škole koju pohađaju Doris i Lina, otac Tom (Henry Thomas), odluči istražiti što se zapravo događa. Ali jednom kad se suoče s nadnaravnom silom (Doug Jones), na koju ni svećenstvo nije moglo pripremiti Toma, saznat će kako duhovi koji su otvorili portal između njihovih svjetova nemaju namjeru zatvoriti ga bez smrtonosnog sukoba.
Film su producirali Michael Bay, Brad Fuller i Andrew Form iz Platinum Dunes, Jason Blum iz Blumhouse Prouctions, Brian Goldner i Stephen Davis iz Hasbroa. Mike Flanagan režirao je film prema scenariju koji je napisao s Jeffom Howardom. Pridružili su im se direktor fotografije Michael Fimognari i kostimografkinja Lynn Falconer, a glazbu su skladali The Newton Brothers.
Suočena s hrpom neplaćenih računa, Alice kupi Ouija ploču za prizivanje duhova kako bi pridonijela šaradi i zaintrigirala svoje klijente. Ali jednom kad donese ploču u svoj dom, počnu se događati čudne stvari: neobjašnjivi zvukovi, svakodnevne noćne more i, što je najviše plaši, Doris uistinu počne komunicirati s mrtvima, uključujući i sa svojim ocem.
Isprva se čini kako ta otkrića donose samo dobro. Alicien posao počinje cvjetati, njezini klijenti pronalaze utjehu u povezivanju s voljenima koje su izgubili – sve dok se ne otkrije prava povijest i istina o kući u kojoj žive. Prije nekoliko desetljeća, poremećeni kirurg eksperimentirao je u kući na mentalnim bolesnicima. Danas, kako bi živi mogli čuti njihove krikove boli, jedan od mučenih pacijenata opsjeo je Doris.
Ravnatelj škole koju pohađaju Doris i Lina, otac Tom (Henry Thomas), odluči istražiti što se zapravo događa. Ali jednom kad se suoče s nadnaravnom silom (Doug Jones), na koju ni svećenstvo nije moglo pripremiti Toma, saznat će kako duhovi koji su otvorili portal između njihovih svjetova nemaju namjeru zatvoriti ga bez smrtonosnog sukoba.
Film su producirali Michael Bay, Brad Fuller i Andrew Form iz Platinum Dunes, Jason Blum iz Blumhouse Prouctions, Brian Goldner i Stephen Davis iz Hasbroa. Mike Flanagan režirao je film prema scenariju koji je napisao s Jeffom Howardom. Pridružili su im se direktor fotografije Michael Fimognari i kostimografkinja Lynn Falconer, a glazbu su skladali The Newton Brothers.
O FILMU
Porijeklo Ouija ploče:
Otkrivanje njezine povijesti
Otkrivanje njezine povijesti
Porijeklo Ouija ploče je isto tako tajanstveno kao i sama igra...
Nekoliko različitih ploča počelo je kružiti sredinom 19. stoljeća na seansama tijekom kojih su pokušavali komunicirati s preminulima. Kasnije su poduzetnik Charles Kennard i odvjetnik Elijah Bond iskoristili tu popularnost seansi kad su utemeljili tvrtku Kennard Novelty i počeli prodavati „ploče koje govore“.
Legenda kaže da su osnivači tvrtke pitali ploču kako bi je trebali nazvati i da je ona odgovorila: „O-U-I-J-A“. Kad su je zatim pitali što ta riječ znači, ploča je rekla samo: „S-R-E-T-N-O“.
Kennard i Bond napustili su tvrtku početkom 20. stoljeća, a William Fuld, jedan od prvih zaposlenika i dioničara, preuzeo je vlasništvo i nastavio proizvoditi Ouija ploče. Popularnost igre nastavila je rasti, i to toliko da je Norman Rockwell u 1920-tima na naslovnicu Saturday Evening Post stavio par s Ouija pločom na koljenima.
Nakon Fuldove smrti, tvrtku su preuzeli njegovi nasljednici dok je nisu prodali tvrtki Parker Brother 1966., koja ju je počela proizvoditi u obliku kakav i danas poznajemo. Hasbro je 1991. kupio Parker Brothers i omogućio generaciji novih obožavatelja Ouija ploča i dalje uživati u istraživanju misterija ove ploče.
Nekoliko različitih ploča počelo je kružiti sredinom 19. stoljeća na seansama tijekom kojih su pokušavali komunicirati s preminulima. Kasnije su poduzetnik Charles Kennard i odvjetnik Elijah Bond iskoristili tu popularnost seansi kad su utemeljili tvrtku Kennard Novelty i počeli prodavati „ploče koje govore“.
Legenda kaže da su osnivači tvrtke pitali ploču kako bi je trebali nazvati i da je ona odgovorila: „O-U-I-J-A“. Kad su je zatim pitali što ta riječ znači, ploča je rekla samo: „S-R-E-T-N-O“.
Kennard i Bond napustili su tvrtku početkom 20. stoljeća, a William Fuld, jedan od prvih zaposlenika i dioničara, preuzeo je vlasništvo i nastavio proizvoditi Ouija ploče. Popularnost igre nastavila je rasti, i to toliko da je Norman Rockwell u 1920-tima na naslovnicu Saturday Evening Post stavio par s Ouija pločom na koljenima.
Nakon Fuldove smrti, tvrtku su preuzeli njegovi nasljednici dok je nisu prodali tvrtki Parker Brother 1966., koja ju je počela proizvoditi u obliku kakav i danas poznajemo. Hasbro je 1991. kupio Parker Brothers i omogućio generaciji novih obožavatelja Ouija ploča i dalje uživati u istraživanju misterija ove ploče.
Širenje svemira:
Početak snimanja
Fuller, koji radi s Bayom i Formom u Platinum Dunes, rekao je kako će se dramatične teme filma svidjeti široj publici i da je najvažnije bilo svima koji su radili na projektu snimiti priču o nesretnoj obitelji ... a ne samo priču o duhovima. „Ispod svih tih nadnaravnih elemenata pronaći ćete obitelj koja prolazi kroz nešto uistinu tragično, a zatim i zastrašujuće,“ rekao je. „Gledatelji koji možda ne traže horor film pronaći će nešto po čemu se mogu poistovjetiti s ovim likovima.“
Triler u čijem središtu priče je Ouija ploča savršen je za upoznavanje s horor žanrom, kaže Form. „Ideja da možemo temeljiti cijeli film na intenzivnoj želji kontaktirati preminule učinila nam se neodoljivom, a Ouija ploča su namijenjene upravo za to,“ objasnio je. „Čak i ljudi koji ne vjeruju u duhove snažno reagiraju na ovu igru. Ima moć pretvoriti nevjernike u vjernike, makar na trenutak.“
Kako bi snimili triler u kojem radnju pokreću likovi, Flanagan i Howard su pristupili pisanju scenariju kao kostimiranoj drami o samohranoj majci i njezinim kćerima. „Tijekom prvih 45 minuta, Egzorcist je drama, ne događa se ništa nadnaravnog. Gledatelji se poistovjećuju s likovima, a film im omogućava da povežu priču sa svojom stvarnošću, tako da se odmah prepuste osjećaju straha kad se dogodi nešto strašno,“ rekao je Flanagan.
Kako bi nastavili nadmašivati očekivanja iskusnih ljubitelja horora, scenaristi su se poigravali predvidljivim elementima i ritmovima žanra. „Ako gledatelji čuju tri sekunde tišine nakon dijaloga, već znaju da mogu očekivati neku zastrašujuću scenu,“ rekao je Flanagan. „Znaju što i kada očekivati, zato je ključno pronaći nešto nepredvidivo. Zastrašujuće scene u ovom filmu su spontanije.“
Nešto što svaki nadnaravni triler mora imati je svećenik. Fuller je objasnio prisutnost oca Toma: „Roger Ebert je rekao da kad god se bavite demonskim opsjednućem trebate katoličkog svećenika – nijedna druga religija ne odgovara toliko dobro takvoj temi.“
Scenaristi su ovaj put malo drugačije pristupili poznatoj tropi – otac Tom je šarmantan i magnetičan te je nedostižna osoba koja privlači Alice. „Jedna od mojih najdražih scena prikazuje Alice i oca Toma na večeri, a Linu i Mikeyja (Parker Mack), dečka koji joj se sviđa, u njezinoj spavaćoj sobi. Istovremeno vidimo prvi poljubac tinejdžera i dvoje odraslih između kojih postoji privlačnost, ali život ih je odveo u drugom smjeru,“ rekao je Blum. „Suprotstavljamo mladu ljubav s odnosom dvoje ljudi koji uzimaju u obzir sve obaveze i odgovornosti stvarnog života.“
Žena oca Toma umrla je prije mnogo godina, a taj njezin tragični gubitak nagnao ga je da ode u svećenike. Kad Doris razvije svoj „dar“, Tom je sumnjičav i zamoli je da kontaktira njegovu ženu s Ouija pločom i tako otkrije kakvu smrtonosnu igru igraju duhovi s obitelji Zander.
Međutim, onog trena kad Alice shvati kakvo zlo je opsjelo Doris, možda će već biti prekasno da itko kroči u njihov dom...
Početak snimanja
Producenti filma bili su uzbuđeni što su dobili priliku surađivati s Hasbro studijima i proširiti zagonetni svijet mistične ploče. Za ovo užasavajuće novo poglavlje priče koje će istraživati porijeklo zla u jednom malom gradu, odlučili su povjeriti projekt redatelju koji je poznat po svojem inovativnom i uzbudljivom opusu – Mikeu Flanaganu.
Flanagana je zaintrigirala prilika istražiti praznovjernu kulturu kasnih 1960-tih godina, kao i tajne koje leže zakopane ispod jedne obiteljske kuće ... a koje će ploča razotkriti. Majstor užasa i njegov isto toliko talentirani partner u pisanju scenarija, Jeff Howard, zamislili su priču Doris i Line Zander, koje su sve više užasnute što više saznaju o obiteljskom domu u kojem žive sa svojom majkom Alice.
„Raspravljali smo o tome treba li snimiti direktni nastavak prvog filma,“ objasnio je Form, „ali to se činilo prelaganim odgovorom. Kad smo dobro pogledali izvorni materijal, shvatili smo da nas priča već čeka. Tko je zapravo 'DZ' koja proganja naše likove u prvom filmu i što su joj napravili prije toliko godina da su je pretvorili u duha koji se želi osvetiti svakome tko živi u njezinom domu?“
Flanagana je zaintrigirala prilika istražiti praznovjernu kulturu kasnih 1960-tih godina, kao i tajne koje leže zakopane ispod jedne obiteljske kuće ... a koje će ploča razotkriti. Majstor užasa i njegov isto toliko talentirani partner u pisanju scenarija, Jeff Howard, zamislili su priču Doris i Line Zander, koje su sve više užasnute što više saznaju o obiteljskom domu u kojem žive sa svojom majkom Alice.
„Raspravljali smo o tome treba li snimiti direktni nastavak prvog filma,“ objasnio je Form, „ali to se činilo prelaganim odgovorom. Kad smo dobro pogledali izvorni materijal, shvatili smo da nas priča već čeka. Tko je zapravo 'DZ' koja proganja naše likove u prvom filmu i što su joj napravili prije toliko godina da su je pretvorili u duha koji se želi osvetiti svakome tko živi u njezinom domu?“
Fuller, koji radi s Bayom i Formom u Platinum Dunes, rekao je kako će se dramatične teme filma svidjeti široj publici i da je najvažnije bilo svima koji su radili na projektu snimiti priču o nesretnoj obitelji ... a ne samo priču o duhovima. „Ispod svih tih nadnaravnih elemenata pronaći ćete obitelj koja prolazi kroz nešto uistinu tragično, a zatim i zastrašujuće,“ rekao je. „Gledatelji koji možda ne traže horor film pronaći će nešto po čemu se mogu poistovjetiti s ovim likovima.“
Triler u čijem središtu priče je Ouija ploča savršen je za upoznavanje s horor žanrom, kaže Form. „Ideja da možemo temeljiti cijeli film na intenzivnoj želji kontaktirati preminule učinila nam se neodoljivom, a Ouija ploča su namijenjene upravo za to,“ objasnio je. „Čak i ljudi koji ne vjeruju u duhove snažno reagiraju na ovu igru. Ima moć pretvoriti nevjernike u vjernike, makar na trenutak.“
Kako bi snimili triler u kojem radnju pokreću likovi, Flanagan i Howard su pristupili pisanju scenariju kao kostimiranoj drami o samohranoj majci i njezinim kćerima. „Tijekom prvih 45 minuta, Egzorcist je drama, ne događa se ništa nadnaravnog. Gledatelji se poistovjećuju s likovima, a film im omogućava da povežu priču sa svojom stvarnošću, tako da se odmah prepuste osjećaju straha kad se dogodi nešto strašno,“ rekao je Flanagan.
Kako bi nastavili nadmašivati očekivanja iskusnih ljubitelja horora, scenaristi su se poigravali predvidljivim elementima i ritmovima žanra. „Ako gledatelji čuju tri sekunde tišine nakon dijaloga, već znaju da mogu očekivati neku zastrašujuću scenu,“ rekao je Flanagan. „Znaju što i kada očekivati, zato je ključno pronaći nešto nepredvidivo. Zastrašujuće scene u ovom filmu su spontanije.“
Nešto što svaki nadnaravni triler mora imati je svećenik. Fuller je objasnio prisutnost oca Toma: „Roger Ebert je rekao da kad god se bavite demonskim opsjednućem trebate katoličkog svećenika – nijedna druga religija ne odgovara toliko dobro takvoj temi.“
Scenaristi su ovaj put malo drugačije pristupili poznatoj tropi – otac Tom je šarmantan i magnetičan te je nedostižna osoba koja privlači Alice. „Jedna od mojih najdražih scena prikazuje Alice i oca Toma na večeri, a Linu i Mikeyja (Parker Mack), dečka koji joj se sviđa, u njezinoj spavaćoj sobi. Istovremeno vidimo prvi poljubac tinejdžera i dvoje odraslih između kojih postoji privlačnost, ali život ih je odveo u drugom smjeru,“ rekao je Blum. „Suprotstavljamo mladu ljubav s odnosom dvoje ljudi koji uzimaju u obzir sve obaveze i odgovornosti stvarnog života.“
Žena oca Toma umrla je prije mnogo godina, a taj njezin tragični gubitak nagnao ga je da ode u svećenike. Kad Doris razvije svoj „dar“, Tom je sumnjičav i zamoli je da kontaktira njegovu ženu s Ouija pločom i tako otkrije kakvu smrtonosnu igru igraju duhovi s obitelji Zander.
Međutim, onog trena kad Alice shvati kakvo zlo je opsjelo Doris, možda će već biti prekasno da itko kroči u njihov dom...
Pravi glumci za nadnaravni triler
Prva dva čina u filmu posvećena su likovima i njihovim složenim odnosima. „Svi znaju što ih čeka u jednom trenutku,“ rekao je Thomas. „Moj cilj kao glumcu je bio odgađati taj trenutak i igrati se s njime kako bi gledatelji zaboravili na svoja očekivanja do trećeg čina, koji se uglavnom sastoji od brutalnog razaranja.“
Thomas je objasnio kako je to što je Flanagan bio i redatelj i montažer doprinijelo učinkovitosti na setu: „Najbolji redatelji s kojima sam surađivao su uvijek točno znali što traže od scene. Mike bi nam svaki put objasnio svoju viziju na jednostavan i elegantan način. Znao je što će i kako montirati, a to glumcima omogućava da se prepuste kreativnoj strani svojeg zanimanja i da ne rade ništa nepotrebno.“
Redatelj i producenti su također tražili pravu glumicu za osobu koja donosi toliko brige ocu Tomu: Doris. Znali su da će im to biti najteži zadatak. „Scenarij je tražio puno od tako mlade glumice i na audicijama smo vidjeli nevjerojatno mnogo mladih glumica,“ rekao je Flanagan. Odlučili su se za mladu veteranku horor filmova, Lulu Wilson, koja je pokazala je svoj talent u Deliver Us from Evil.
Savršeno je odigrala i nevinost i zlo koje se krije u Doris. Čak je sama snimala i kaskaderske scene, pod vodstvom koordinatora Marka Raynera. „U filmu imamo scenu u kojoj se Doris penje po zidu i htjeli smo da je snimi sama Lulu,“ prisjetio se Flanagan. „Uopće ju nije bilo strah, odmah se neustrašivo popela na zid s velikim osmijehom na licu, nismo mogli vjerovati.“
Flanagan je u ulozi Dorisine starije sestre, inteligentne i odlučne Line zamislio Annalise Basso, kojoj se odmah svidio njezin lik: „Gotovo smo vršnjakinje i mogla sam se poistovjetiti s njezinom potrebom da pronađe svoj identitet. Osim toga, hrabra je, a to mi se kod nje svidjelo. Također se divim njezinoj snazi koju je otkrila nakon smrti svog oca i kako koristi te svoje kvalitete kako bi se suprotstavila svojoj majci i moćnim duhovima u njihovom domu.“
Basso je također privukla Linina ljubavna priča s Mikeyjem, starijim učenikom iz njezine škole kojeg Lina privlači iz pravih razloga. „Uistinu se vole i imaju dobar odnos, što je rijetko za horor filmove,“ rekla je Basso. „Njihova romansa je slatka, ali i komplicirana. Tek je iskusila prvu ljubav svog života kad se morala početi nositi s posljedicama gubitka voljene osobe.“
Doug Jones, iskusan glumac koji je utjelovio različita stvorenja i bića, prihvatio se uloge zlih duhova iz filma. Jones je bio uzbuđen što će surađivati s Fanaganom: „Mike je odličan u prikazivanju odnosa i obiteljskih dinamika na način da svi nešto naučimo,“ rekao je Jones.
Flanagan je objasnio da su već surađivali zajedno: „Prvi put smo radili zajedno na malom nezavisnom filmu Absentia. Znao sam da za ovaj film trebamo glumca koji će moći ostaviti najjači mogući dojam kao stvorenja koja se gotovo ne vide, a i to na vrlo kratko. Gledatelji će možda ugledati Douga na svega par sekundi, ali neće ga moći zaboraviti.“
Flanagan i producenti tražili su za ovaj film glumce koji će pridonijeti emocionalnoj dubini složene obiteljske drame i nadnaravnim elementima dati određenu razinu stvarnosti.
Prvo su se obratili Elizabeth Reaser, poznatoj po Twilight filmovima, u želji da preuzme ulogu pametne i snalažljive samohrane majke Alice Zander. Glumica se odmah prihvatila izazova: „Filmu me privukao način na koji priča istražuje tugovanje i tu snažnu želju da vidite ili razgovarate s nekim koga se izgubili, bar još jednom.“
Reaser je preuzela ulogu snažne žene koja se pretvara da je vidovnjakinja koja može kontaktirati mrtve, nakon što je ostala bez muža i ostavila iza sebe ulogu tradicionalne žene i majke. Makar Alice zapravo vara svoje klijente kako bi prehranila svoju obitelj, istovremeno istinski vjeruje da im pruža utjehu koja i njoj nedostaje. Potajno se nada da će jednog dana uistinu moći kontaktirati svog muža te nenamjerno postaje žrtva duhova koji imaju svoji mračni plan.
„Toliko je ranjiva i zaslijepljena žalovanjem zbog smrti muža da je duhovi uspiju prevariti,“ rekla je Reaser. „Jedna od tragedija u ovom filmu je to što se svi ti strašni događaji dogode jer Alice svim srcem želi vjerovati da je istina ono čime vara ostale ljude. Žalovanje, gubitak, ljubav, obitelj – sve što nas dira u srce može nas zaslijepiti i natjerati da donesemo loše odluke. S tim se odmah mogu poistovjetiti.“
Alice privlači otac Tom. „Htio sam u filmu iskoristiti tropu katoličkog svećenika, ali na neuobičajen način,“ rekao je Flanagan. „Između Alice i oca Toma postoji zabranjena privlačnost koja nikad neće moći biti ostvarena jer su njihovi životi već krenuli u tako različitim smjerovima.“ Ulogu je prihvatio Henry Thomas, nominiran za dva Zlatna globusa.
Prvo su se obratili Elizabeth Reaser, poznatoj po Twilight filmovima, u želji da preuzme ulogu pametne i snalažljive samohrane majke Alice Zander. Glumica se odmah prihvatila izazova: „Filmu me privukao način na koji priča istražuje tugovanje i tu snažnu želju da vidite ili razgovarate s nekim koga se izgubili, bar još jednom.“
Reaser je preuzela ulogu snažne žene koja se pretvara da je vidovnjakinja koja može kontaktirati mrtve, nakon što je ostala bez muža i ostavila iza sebe ulogu tradicionalne žene i majke. Makar Alice zapravo vara svoje klijente kako bi prehranila svoju obitelj, istovremeno istinski vjeruje da im pruža utjehu koja i njoj nedostaje. Potajno se nada da će jednog dana uistinu moći kontaktirati svog muža te nenamjerno postaje žrtva duhova koji imaju svoji mračni plan.
„Toliko je ranjiva i zaslijepljena žalovanjem zbog smrti muža da je duhovi uspiju prevariti,“ rekla je Reaser. „Jedna od tragedija u ovom filmu je to što se svi ti strašni događaji dogode jer Alice svim srcem želi vjerovati da je istina ono čime vara ostale ljude. Žalovanje, gubitak, ljubav, obitelj – sve što nas dira u srce može nas zaslijepiti i natjerati da donesemo loše odluke. S tim se odmah mogu poistovjetiti.“
Alice privlači otac Tom. „Htio sam u filmu iskoristiti tropu katoličkog svećenika, ali na neuobičajen način,“ rekao je Flanagan. „Između Alice i oca Toma postoji zabranjena privlačnost koja nikad neće moći biti ostvarena jer su njihovi životi već krenuli u tako različitim smjerovima.“ Ulogu je prihvatio Henry Thomas, nominiran za dva Zlatna globusa.
Prva dva čina u filmu posvećena su likovima i njihovim složenim odnosima. „Svi znaju što ih čeka u jednom trenutku,“ rekao je Thomas. „Moj cilj kao glumcu je bio odgađati taj trenutak i igrati se s njime kako bi gledatelji zaboravili na svoja očekivanja do trećeg čina, koji se uglavnom sastoji od brutalnog razaranja.“
Thomas je objasnio kako je to što je Flanagan bio i redatelj i montažer doprinijelo učinkovitosti na setu: „Najbolji redatelji s kojima sam surađivao su uvijek točno znali što traže od scene. Mike bi nam svaki put objasnio svoju viziju na jednostavan i elegantan način. Znao je što će i kako montirati, a to glumcima omogućava da se prepuste kreativnoj strani svojeg zanimanja i da ne rade ništa nepotrebno.“
Redatelj i producenti su također tražili pravu glumicu za osobu koja donosi toliko brige ocu Tomu: Doris. Znali su da će im to biti najteži zadatak. „Scenarij je tražio puno od tako mlade glumice i na audicijama smo vidjeli nevjerojatno mnogo mladih glumica,“ rekao je Flanagan. Odlučili su se za mladu veteranku horor filmova, Lulu Wilson, koja je pokazala je svoj talent u Deliver Us from Evil.
Savršeno je odigrala i nevinost i zlo koje se krije u Doris. Čak je sama snimala i kaskaderske scene, pod vodstvom koordinatora Marka Raynera. „U filmu imamo scenu u kojoj se Doris penje po zidu i htjeli smo da je snimi sama Lulu,“ prisjetio se Flanagan. „Uopće ju nije bilo strah, odmah se neustrašivo popela na zid s velikim osmijehom na licu, nismo mogli vjerovati.“
Flanagan je u ulozi Dorisine starije sestre, inteligentne i odlučne Line zamislio Annalise Basso, kojoj se odmah svidio njezin lik: „Gotovo smo vršnjakinje i mogla sam se poistovjetiti s njezinom potrebom da pronađe svoj identitet. Osim toga, hrabra je, a to mi se kod nje svidjelo. Također se divim njezinoj snazi koju je otkrila nakon smrti svog oca i kako koristi te svoje kvalitete kako bi se suprotstavila svojoj majci i moćnim duhovima u njihovom domu.“
Basso je također privukla Linina ljubavna priča s Mikeyjem, starijim učenikom iz njezine škole kojeg Lina privlači iz pravih razloga. „Uistinu se vole i imaju dobar odnos, što je rijetko za horor filmove,“ rekla je Basso. „Njihova romansa je slatka, ali i komplicirana. Tek je iskusila prvu ljubav svog života kad se morala početi nositi s posljedicama gubitka voljene osobe.“
Doug Jones, iskusan glumac koji je utjelovio različita stvorenja i bića, prihvatio se uloge zlih duhova iz filma. Jones je bio uzbuđen što će surađivati s Fanaganom: „Mike je odličan u prikazivanju odnosa i obiteljskih dinamika na način da svi nešto naučimo,“ rekao je Jones.
Flanagan je objasnio da su već surađivali zajedno: „Prvi put smo radili zajedno na malom nezavisnom filmu Absentia. Znao sam da za ovaj film trebamo glumca koji će moći ostaviti najjači mogući dojam kao stvorenja koja se gotovo ne vide, a i to na vrlo kratko. Gledatelji će možda ugledati Douga na svega par sekundi, ali neće ga moći zaboraviti.“
Lokacija
Kod snimanja na lokacijama, većina od kojih se nalazila u Los Angelesu, morali su paziti da imaju dovoljno prostora za snimanje kaskaderskih scena, pogotovo u kući Zanderovih. „Imali smo likove koji lete kroz zrak, penju se po zidovima, lete uz i niz stepenice, vise u zraku u predsoblju kuće... a sve to smo morali snimiti na stvarnim lokacijama,“ rekao je Flanagan. „Bio je težak zadatak snimiti takve akrobacije na zanimljiv, ali siguran način.“
Tijekom neprestane potrage filmske ekipe za autentičnošću, Basso i Wilson su iskoristile priliku da probaju same snimati kaskaderske scene. „Mlade glumice su se stvarno zabavljale snimajući takve scene i htjeli smo dati priliku Annalise i Lulu da ih same snime što više,“ rekao je Flanagan. „U okvirima sigurnosti, naravno. Bili smo napeti dok smo ih promatrali kako se penju po zidovima ili njišu kroz predsoblje kuće, ali savršeno su to odradile.“
Makar je na nekim mjestima bilo teško snimati, arhitektura stogodišnje kuće – s velikim prostorijama, širokim vratima i stepeništima – omogućila je direktoru fotografije Michaelu Fimognariju da snimi predivne kadrove. „Kuća je puna povijesti i zanimljivih tekstura, a s obzirom da većinu filma provodimo tamo, kao da je još jedan lik u filmu,“ rekao je Form. „Mračne sobe koje su međusobno povezane stvorile su lijepi, ali i čudni osjećaj koji se odlično prenosi na ekran. Ljudi se obično boje starih kuća i povijesti koja se krije iza njihovih zidova.“
Kod snimanja na lokacijama, većina od kojih se nalazila u Los Angelesu, morali su paziti da imaju dovoljno prostora za snimanje kaskaderskih scena, pogotovo u kući Zanderovih. „Imali smo likove koji lete kroz zrak, penju se po zidovima, lete uz i niz stepenice, vise u zraku u predsoblju kuće... a sve to smo morali snimiti na stvarnim lokacijama,“ rekao je Flanagan. „Bio je težak zadatak snimiti takve akrobacije na zanimljiv, ali siguran način.“
Tijekom neprestane potrage filmske ekipe za autentičnošću, Basso i Wilson su iskoristile priliku da probaju same snimati kaskaderske scene. „Mlade glumice su se stvarno zabavljale snimajući takve scene i htjeli smo dati priliku Annalise i Lulu da ih same snime što više,“ rekao je Flanagan. „U okvirima sigurnosti, naravno. Bili smo napeti dok smo ih promatrali kako se penju po zidovima ili njišu kroz predsoblje kuće, ali savršeno su to odradile.“
Makar je na nekim mjestima bilo teško snimati, arhitektura stogodišnje kuće – s velikim prostorijama, širokim vratima i stepeništima – omogućila je direktoru fotografije Michaelu Fimognariju da snimi predivne kadrove. „Kuća je puna povijesti i zanimljivih tekstura, a s obzirom da većinu filma provodimo tamo, kao da je još jedan lik u filmu,“ rekao je Form. „Mračne sobe koje su međusobno povezane stvorile su lijepi, ali i čudni osjećaj koji se odlično prenosi na ekran. Ljudi se obično boje starih kuća i povijesti koja se krije iza njihovih zidova.“
Izvor: Press Blitz-cinestar.hr
