„In space no one can hear you scream“

Kroz poveći tekst našega Deckarda, donosimo vam članak o svemu što se ikad htjeli znati o Alien franšizi. Zavirite s nama duboko ispod površine i saznajte sve o stvaranju Aliena, bez kojeg danas horor žanr nikako ne bi bio isti.
 
 Kao neka vrsta pisca (ona neuspješna, naravno) jako cijenim dobru ideju. Mislim, ideja je ta koja pokreće stvari, bilo da je originalna, bilo da je nadograđena, bilo da je reciklirana. Ovisno o tome kakav ste autor, od jedne ideje napravit ćete čuda. Možda novo remek-djelo, a možda nešto posve nebitno. Gledajući danas, Alien je napravio svašta za filmski svijet; uspješno pokrenuo nekoliko karijera (Sigourney, Scott, O'Bannon) malo razbudio uspavani SF žanr koji je tada dobivao tešku infuziju dobrih financijskih uspjeha koristeći se bajkama (Star Wars) ili pozitivnim susretima s trećom vrstom (Close Encounters Third Kind), a ujedno je učini i neke inovacijske postupke standardnim dijelom snimanja filmova (manje je više).
Kad se sve to stavi na papir, to je uistinu impresivna računica za ono što se opisivalo kao ''još jedan monster film u svemiru''. Sama ideja potječe iz posve neočekivanog smjera; glave majstora horora Johna Carpentera. Iako danas to nije toliko nepoznata stvar, donekle jest jer su scenarist Dan O'Bannon i John Carpenter, tada dva mlada, čupava filmska zanesenjaka, upoznali na USC-u (University of Southern California) i započeli rad na svemirskoj trash parodiji imena Dark Star. O'Bannon i Carpenter zajednički su osmislili priču i napisali scenarij za ono što je trebalo biti tek običan studenski film, ali je nekako s vremenom prerastao u cjelovečernji.
Kako sam O'Bannon kaže; napravili su najbolji studentski film ikad, ali najgori i najgori kino film ikad, ali odmah spremno dodaje da nije bilo tog filma, ne bi bilo ni Aliena. Jer, Dark Star je storija o grupi svemirskih čistača koji dožive svašta; od napada izvanzemaljskog organizma (velika napuhana lopta za plažu) pa do kvara kompjuterskog programa i O'Bannon je tu ideju želio pretvoriti u pravi film (uz svo dužno poštovanje prema Dark Star, naravno) i to horor, te je koju godinu kasnije započeo rad na scenariju koji će na kraju postati Alien, iako mu je radni naslov bio Star Beast. No, kako sam kaže, rad na scenariju zbližio ga je s Ronaldom Shusettom (praktički je živio u njegovoj kući, spavao na kauču i preživljavao u hladnjaku) koji će s nekoliko sugestija doraditi O'Bannonovu zamisao te postati tako koautor poznatog filma (ali ne i jedini autor, na što ću se još vratiti). Kako je naslov vukao na nešto u rangu trasha kakve snima Roger Corman (koji će također imati veze s Alienom) slučajni opis u scenariju promijenit će stvari (O'Bannon nije imao opis tuđinca u scenariju, kao ni naziv te je jednostavan opis alien pokrenuo inspiraciju, ali i odredio ime scenarija zbog jednostavnosti i toga što je ime bilo originalno) te su dva autora tri mjeseca kasnije imali oko 85 posto priče (ne samog scenarija) zgotovljeno, što je bilo dovoljno da počnu obilaziti poznanike i bacati pitch za prodaju. Kako studiji nisu bili previše oduševljeni, kao ni entuzijastični u vezi cijelog projekta (kroz to vrijeme O'Bannon je već dovršio scenarij) obratili su se starom znancu Rogeru Cormanu, koji je Aliena odmah stavio na listu za napravit. Naravno, u svom brzom i niskobudžetnom stilu, te je doslovno bilo pitanje dana da potpišu s njim da zaključe posao. Ipak, susreli su se producentom Gordonom Carollom, koji je prepoznao malo jači potencijal scenarija te je tako Corman otpao iz jednadžbe, što gledajući danas, nije nimalo loša stvar, uz svo dužno poštovanje starom Rogeru.
 
No, tada počinju neki drugi problemi. Caroll nije radio sam već u timu s još dva producenta, Davidom Gillerom te poznatim redateljem muških, tvrdih filmova, Walterom Hillom. Njih tri odmah započinju raditi preinake na scenariju i to bez O'Bannonova znanja, izbacujući ga iz jednadžbe u cijelosti (scenarij je trebao nositi Hillovo ime) no, kako sami priznaju, svaka preinaka je bila gora od one prethodne jer nijedan od njih nisu prije toga radili na SF filmu, kao ni hororu, što ih je, opet po osobnom priznanju, činilo neadekvatnima za taj posao. U to vrijeme Alien još uvijek nije bio film koji je zamišljan kao uspješan projekt već samo kao projekt koji ima potencijala, ali u koji se ne bi trebalo previše ulagati (inicijalno mu je budžet bio između 2-3 milijuna dolara) ali pogurala ga je jedna sretna okolnost; izašli su Star Wars. Kako je film polučio nevjerojatan financijski uspjeh, bilo je nekako očito da je SF odjedanput primamljiv žanr (gledano s financijske strane) te je projektu odobren budžet od oko 5 milijuna dolara. Kako je to bio faktički jedini scenarij koji je bio spreman za realizaciju, odobrena je originalna verzija, O'Bannonova, ali uz male preinake, napravljene uz sugestije trojca producenata. Iako oni sami nisu napravili ništa dobro u revizijama, O'Bannon i Shusett priznaju da je po njihovoj ideji dodana pod-radnja s Ashom, robotom koji doživi kratki spoj, a na Hillov prijedlog su izmijenjena imena likova jer su u originalnoj verziji bila očajna (i tu u smislu da su se jedva izgovarala). Produkcija je mogla započeti, no drugi problem se pojavio u priči; nitko živ nije želio režirati film. Walter Hill inicijalno je trebao biti redatelj, no odustao je zbog neiskustva u SF žanru, a svi drugi redatelji kojima je projekt ponuđen odustali su više-manje zbog istog razloga, iako je bilo onih koji nisu htjeli biti povezani s ''tamo nekim monster filmom''. Među odabranima bio je još jedan majstor muških filmova; Robert Aldrich (The Dirty Dozen) koji je nonšalantno izjavio da će facehuggera prikazati tako da će glumcu na lice zalijepiti svježe kupljenu džigericu (što je, priznajte, stvarno prava ideja). To je trajalo sve dok Hill i kompanija nisu vidjeli film The Duellists mladog Ridley Scotta. Iako nije bila riječ o SF filmu, svidjelo im se ono što su vidjeli te mu je ponuđena režija i ovaj ju je prihvatio bez odlaganja, čime se moglo započeti s poslom koji je tek trebao zaozbiljno započeti.
Idi na vrh