Dobiti epitet 'ukleto' u stoljeću u kojem trenutno živimo i nije baš neki težak zadatak. Na Youtubeu ima toliko video isječaka raznoraznih ukletih kuća, prostora, vikendica, pa i samim brodova, da je zbilja nemoguće razaznati što je uopće istina, a što je najobičniji, doduše maštoviti plod ljudske mašte. Isto tako u svijetu horor filmova, ako je nešto 'ukletije' i jezivije, veće su šanse da film profitira na kino blagajnama.

No, da ne idem previše u široko što je i koliko ukleto, malo sam istraživao popis najukletijih kuća na svijetu. I to ne ovih modernih, koje su njihovi vlasnici proglasili ukletim da bi imali domaću atrakciju i naplatili pokoju ulaznicu za obilazak iste, već zbilja ukletih kuća koje postoje već jako dugo i godinama ih se smatra jednim od najjezivijih mjesta na svijetu.

 

 

Prva kuća na koju sam naišao, ali i za koju sam čuo  je 'Kuća Winchester'. Vlasnica ove vrlo poznate kuće bila je Sarah Winchester, a ako vam prezime zvuči poznato, to je zato što je Sarah bila žena poznatoga osnivača tvrke Winchester puške. Nakon što se uselila u navedenu kuću, Sarah je postajala sve opsjednutija navodnim 'pojavama' koje su  se ukazivale samo i isključivo njoj kada bi ostajala sama u kući. Iako je kuća bila velika i imala sasvim dovoljno prozora, njezina opsjednutost 'ukletom kućom' otišla je do tolike mjere da je dala u samu kuću ugraditi mali 'milijun' zidova i vrata koje ne vode nikamo, samo kako bi zbunila duhove koji su je proganjali. Sve zajedno činilo je jedan ogroman labirint u kojem se nije gubila ona sama, već i duhovi koji su je proganjali. Osim zidova i vrata, ugrađivala je i velik broj prozora, pa sama kuća danas glasi za jednu od rijetkih izdanja koje ima prozora koje ne možeš ni izbrojati.

Ako ikada posjetite 'Winchster kuću' imajte na umu da legenda kaže da upravo duh spomenute Sarah i dalje luta labirintom koji je sama sagradila.

 

 

Ovo je valjda jedno od najezivijih stambenih izdanja na Zemlji. Davne 1834. godine u njoj je živio bračni par LaLaurie. Delphine i njezih suprug postali su poznati po tome da su bili istinski mrzitelji robova, a mučenje istih među zidovima ove jezive građevine bila im je jedna od najvećih zanimacija. Nakon što su razotkriveni, kako bi spasili živu glavu pobjegli su u Pariz, a stanovništvo je njihovu kuću uništilo do temelja. Kuća je naravno poslije ponovo sagrađena, a većina ljudi koji su se našli unutar zidova iste začulo je vriskove i plač ubijenih robova. Vlasnik kuće je bio čak i poznati glumac Nicholas Cage, koji ju je prodao, razlog vjerojatno znamo i sami. Osim toga, kuća, ali i sama Delphine dobila je svoju minutažu u poznatoj seriji 'Američka horor priča: Coven', pa ako vas zanima, bacite pogled svakako.

 

 

Ako već radim popis ukletih građevina, ne mogu ne spomenuti ovaj poznati i ukleti hotel. Osim toga, Kingu je sam hotel i bio inspiracija za sada već poznatno 'Isijavanje'. 1973. godine je odsjeo u navedenom hotelu, koji je međutim bio poluprazan. Kada ga je napustio, hotel je u međuvremenu na duže vrijeme bio zatvoren. Danas čak možete i odsjesti u hotelu, ali u neke sobe je ulaz strogo zabranjen, jer su same po sebi 'zle'. Naime, dječji plač postao je sastavni dio ukletih soba, a nekoliko ljudi je u istima doživjelo živčane slomove. Ako rezervirate, sobu 217 obavezno preskočite!

 

Ako se vratimo godinama unatrag, u prošlost kada su robovi bili dio najnižeg društva i bili sastavni dio svake plantaže, vratit ćemo se  u doba kada su ti isti ljudi svoje živote nažalost skončavali na najgore načine i što je najgore nitko za to nikada nije ni saznao niti odgovarao. Ne kažu bez razloga da je biti nečije vlasništvo u to vrijeme bila najgora ljudska sudbina koja vas je mogla zadesiti. U moru takvih slučajeva, dogodio se i pokoji slučaj kada bi se neki rob odvažio i suprotstavio vladajućem sistemu i digao glas, ali i ruku na svoga vlasnika. Osim ruke, bilo je i onih hrabrijih koji su digli i sjekiru ili neko drugo hladno oružje koje im je palo pod ruku. No, tko bi ih krivio? Oko za oko, zub za zub, rekli bi danas. Jedna takva robovska obitelj živjela je na plantaži Myrtles. Legenda kaže da je ropkinja po imenu Chloe na samoj plantaži usmrtila cijelu obitelj, tj. ženu i djecu svojeg monstruoznog vlasnika. Naravno, što zbog intrige, legenda također kaže da je Chloe bila u ljubavnoj vezi s vlasnikom pa je razloga za ubojstvo cijele familije bilo bezbroj. Kada je svoj čin priznala drugim robovima, oni su se uplašili odmazde drugih vlasnika i zbog straha za vlastite živote odlučili sami kazniti Chloe, ubivši je i bacivši u rijeku. Od tada sama plantaža biva mjesto gdje se Chloe počela ukazivati, a u prilog paranormalnome ide i činjenica da je ista sagrađena na indijanskom groblju.

 

 

Sudeći po ukletim kućama, najviše ih se smjestilo u New Orleansu. Tako je svoju adresu u spomenutom gradiću našla i kuća Gardette LaPrete. Legenda kaže da ju je u 19. stoljeću unajmio jedan poznati Turčin. Njegovo ime do dan danas nije ugledalo svjetlo dana, ali priče tvrde da je taj isti Turčin bio ni manje ni više nego sultanov brat. U prilog toj činjenici išla je povorka koju je doveo da žive s njim u samoj kući, a ista se sastojala od mnoštva žena, tj. harema. Svi zajedno živjeli su raskošno unutar zatvorenih zidova i daleko od očiju javnosti. Kako je sve tada bilo vrlo sumnjivo lokalnome stanovništvu, zvana je policija koja je upala u kuću i našla velik broj mrtvih tijela, dok je sultanov brat bio živ zakopan. Što se točno dogodilo i danas je velika misterija. I danas u 21. stoljeću ima bezbroj priča ljudi koji su prolaskom kraj spomenute kuće osjetili miris tamjana i ugledali ljude u raskošnoj odjeći. A ono što je posebno jezivo je činjenica da velik broj ljudi i dalje unutar kuće čuje zvuk orijentalne glazbe. Jezivo, zar ne?