Naziv filma: The Orphanage / El Orfanato / Sirotište (2007.)

Datum: 11.1.2008.

Redatelj: J.A. Bayona

Scenaristi: Sergio G. Sánchez

Uloge: Belén Rueda, Fernando Cayo, Roger Príncep

Radnja: Nakon što se s mužem i sinom doseli u nekadašnje sirotište, u kojem je i sama odrasla, za Lauru i njezinu obitelj kreću pravi problemi. Sin sve više počinje pričati s imaginarnim prijateljima koje samo on vidi, do trenutka kada shvati da imaginarni prijatelji i nisu tako imaginarni.

Zemlja: Španjolska

Trajanje: 105 min

Naša ocjena: 9/10 

 

RECENZIJA:

 

Izašao sada već davne 2007. godine donio je pravi dašak originalnosti u horor žanr. El Orfanato je priča o Lauri, ženi koja se u potrazi za boljim sutra, vraća u svoj rodni kraj s željom da otvori sirotište za hendikepiranu djecu. Kada se usele u sirotište u kojem je i sama odrasla kao dijete, za Lauru, njezinoga muža i sina Simona počinje novo poglavlje u životu. Sve je dobro do trenutka kada Simon počinje sve više i više pričati sa svojim izmišljenim prijateljima. Iako prvo pomisle da je to još jedna dječja faza, imaginarni prijatelji postaju sve veći dio njihovih života. Na zabavi prilikom otvorenja, Simon nestaje, a jedini trag koji ostaje su imaginarni prijatelji, sada već ukućani samog sirotišta.

 

I prije samog gledanja, imajući na umu da se produkcijske palice uhvatio slavni Guillermo del Toro (Mama / Mama (2013.)), bilo je za očekivati da nas čeka prava horor poslastica. I doista, Sirotište se pokazalo kao vrlo dobar komad horora, kojega rado pogledamo i u 2015. No, što je to toliko bolje i drugačije u njemu, naspram ostalih istih ili sličnih filmova ovoga žanra? -Rekli bi, puno toga.

 

 

Prvenstveno je atmosfera samoga filma najzaslužnija zašto će većina fanova samo Sirotište svrstati na listu najboljih horor filmova današnjice. I to nije atmosfera koja je izgrađena na hektolitrama umjetne krvi i odrezanih udova. To je ona prava horor atmosfera koju će danas teško koji horor film uspijeti preko ekrana dočarati i prenijeti na same gledatelje.

Svakom novom scenom, pravim i smislenim dijalozima, ta ista atmosfera dobiva na svojoj težini, dok priča dobiva pravu slojevitost koju bi svaki iole dobar scenarij i trebao imati. Jeza koja je prožeta od samoga početka filma, kada ni ne znate u kojem će smjeru teći radnja osjeti se svakim novim kadrom i osjećate ju cijelo vrijeme dok gledate sam film. Štoviše, i nakon završetka i dalje osjećate tu nelagodu koja je stvorena za vrijeme gledanja, a vjerujemo da ćete se složiti kada kažemo da je upravo to i cilj filmova ovoga žanra.

U globalu, priča je jako dobra. Dobri temelji koji su stvoreni za stvaranje iste su postavljeni na pravi način s minimalnim rupama, kojih ili nema ili ćete ih vrlo teško primjetiti.

 

Glumački dio je također i više nego pogođen. Odlična Belen Rueda, u ulozi Laure, majke koja ne želi odustati od potrage za svojim sinom, čak i u trenutcima kada su joj obiteljski temelji zbog te iste potrage uzdrmani. I dok policija i suprug odustaju i mire se sa strašnom sudbinom nestanka, ona pokazuje što znači znači biti majka i koliko ustvari ta borba može biti jaka. U ulozi supruga našao se manje poznati Fernando Cayo, koji je također pokazao vrlo dobar glumački talent, a njegov lik skeptičnoga supruga je odlična suprotnost hrabroj i nepokolebljivoj Lauri. 

 

Da skratimo. Sirotište je svakako rijedak horor dragulj kojega se svakako isplati pogledati. Najviše zbog odlične, napete i jezive atmosfere koju ćete teško naći u hororima novijeg datuma. To je atmosfera koja se teško postiže efektima i sličnim 'nadogradnjama' koje možemo vidjeti u većini horora. 

El Orfanato je svakako melem za oči istinskog horor fana.