Horor filmovi su uznemirujući filmovi koji nastoje izazvati emocije straha, gađenja i i užas od samih gledatelja. Često su puni scena kojima pokušavaju uplašiti gledatelje, a za to koriste fantazije koje se često preklapaju s triler žanrom.

Sama teorija horor filma mijenjala se desetljećima. Filmovi koji su nekada bili svrstani u horor žanr, prebacili su se u trilere (The Silence of the Lambs, Jaws, Psycho and Se7en). U današanje vrijeme horor žanr daje se filmovima koji koji jasnije prikazuju horor scene i scene pune fantastike (Wes Craven's New Nightmare, A Tale of Two Sisters, Saw films, The Strangers, The Ring, Session 9).

Rano doba horor filma temelji se na svima nam znanim horor čudovištima kao što su Dracula, Frankenstein, Fantom iz opere. Noviji horor filmovi, uglavnom se temelje na tim temeljima, samo s poboljšanim efektima i višerazrađenom pričom

1890. - 1920.

Prve prikaze horor filma prikazao je Georges Mélies u kasnim 1890-tim, a posebno se ističe njegov Le Manoir du diable (aka "The House of the Devil"), kojega mnogi smatraju prvim filmom ovog žanra. Također još jedan od njegovih projekata La Caverne maudite (aka "The Cave of the unholy one", literally "the accursed cave") pripada ovome žanru. U Japanu je napravio početak horor žanra s filmovima (The Silence of the Lambs, Jaws, Psycho and Se7en).

Početkom 20. stoljeća došlo je do prekretnice za ovaj žanr, uključujući prvo čudovište - Quasimodo, grbavac Notre-Dame, koji su se pojavili u Victor Hugo roman "Notre-Dame de Paris" (objavljen u 1831). Filmovi koji sadrži Quasimodo uključen Alice Guy's Esmeralda (1906), Hunchback (1909), Ljubav Hunchback (1910) i Notre-Dame de Paris (1911) .

Rano doba horora u Hollywoodu počelo je s filmovima The Hunchback of Notre Dame (1923) i The Monster (1925). 1920-e: The Lost World (1925); The Phantom Of The Opera (1925); Waxworks (1924); Dr. Jekyll And Mr Hyde (1920); London After Midnight (1927); and The Phantom Carriage (1920).

1930. - 1940.

U ranim 1930-tim, Universal Pictures Co Inc posebno je favorizirao horor žanr, donoseći gledateljima niz uspješnih filmova, uključujući i Draculu 1931. godine i Frankeinsteina istte godine.
Neki glumci počeli su graditi svoju karijeru snimavši horor filmove. Najpoznatiji takvi glumci su Boris Karloff i Bela Lugosi. Za prve efekte u ovakvim filmovima, zaslužan je Jack Pierce koji je osmislio prve horor maske

1950. - 1960.

Kako je tehnologija sve više napredovala, efekti u hororima postajali su sve bolji i realističniji. Zbog samog napretka tehnologije, horor žanr počeo se plako dijeliti na dvije podskupine. Prva skupina bila je okrenuta klasičnim hororima, dok je druga skupina sve više naginjala k demonskim efektima i hororima s temom demona.
Napad aliena, postao je sadržaj svakog većeg filma iz ovoga razdoblja.
American International Pictures (AIP)kao i druge producentske kuće iz toga razdoblja, najviše su se oslonile na književna djela i prema njima temeljili likove u svojim horor filmovima. Najviše se spominju djela Edgara Allana Poa.

1970. - 1980.

Početak ovog desetljeća obilježio je film Rosemary's Baby, koji je kao niskobudžetni film jako dobro prihvaćen od publike i zaradio je više od očekivanoga iznosa kada je izašao u javnost. Po uzoru na taj film, horor žanr dobiva jednu potpuno novu temu za stvaranje filmova. Odmah nakon njega snimljen je film The Exorcist (1973), koji se temelji na vragu koji opsjeda ljude.
Kako se ova tema sve više favorizirala sve je više filmova bilo utemeljeno upravo na njoj. Važno spomenuti i film . Alice, Sweet Alice (1977), jer je to bio dokaz da katoličko tematski horor filmovi uzimaju maha u filmskoj produkciji. Nakon njega uslijedilo je snimanje poznatoga The Omen (1976), gdje čovjek sazna da odgaja Antikrista, a ne dijete. Sotona postaje glavni zlikovac u filmovima ovog desetljeća.

1990.

Ovo desetljeće najviše su obilježili slasher filmovi, od kojih su najpoznatiji A Nightmare on Elm Street, Friday the 13th, i Halloween. Svaki od ovih filmova pokušao je dotaknuti izmišljeni svijet horor likova, ali i horor događaja iz stvarnoga života. Ovo je bio početak različitih urbanih legendi, na kojima su se najviše i temeljili ovi filmovi.

Samu prekretnicu u snimanju filmova napravio je film Interview with the Vampire iz 1944. godine. Kako su se filmovi počeli snimati u većoj količini nego što je to bilo prije, publika postaje polako zasićena jednih te istih efekata koji su obilježavali ovaj žanr. Preporod horor filmova događa se upravo u ovome desetljeću kada je omogućena računalna generirana slika, koja je uvelike pomogla pri snimanju horor filmova.
Uspavani horor žanr ponovo je probudio film Znam što si radila prošlog ljeta - I Know What You Did Last Summer, koji je zagrijao publiku kao na samim počecima ovoga žanra.

2000.

Početak 2000-te godine obilježio je film remake filma The Exorcist, koji se pokazao vrlo uspješnih kod ove već sada zahtjevne publike. Teen horori su polako postajali sve izraženiji na filmskim platnima, što najviše potvrđuje uspjeh serije filmova Final Destination, koji je izbacio četiri nastavka ovog horor spetakla.
Film Jeepers Creepers, također zauzima zavidno mjesto na horor ljestvici i nakon svog prvog dijela, izdaje također uspješni drugi dio. Također filmovi poput Wrong Turn, Cabin Fever, House of 1000 Corpses osiguravaju ovom žanru veliki povratak na filmska platna.

2001. godine kao dosta uspješan film spominje se film The Others, temeljen na samoj psihi glavnih likova, na užas publike koja do sada nije bila upoznata s ovakvom vrstom horora.
Kako se The Others pokazao kao vrlo uspješan film, na scenu je izbaćen još jedan film niskobudžetne produkcije, The Blair Witch Project. Koji je također, unatoč malenom budžetu ostvario velike prihode i ostavio traga kao horor s milijunskom publikom.
Azijski horori također postaju popularni iako u ne svom originalnom izdanju, već puno popularnijom amerikaniziranom verzijom. Neki od takvih filmova su: The Ring (2002), i The Grudge (2004).

Zombi žanr, polako se počinje vraćati na filmska platna s filmom The Resident Evil (2002.) Iza njega brlo brzo na filmska platna dolazi film 28 dana poslije, koji je također ocijenjen kao vrlo uspješan horor.

Ovo desetljeće ocjenjuje se kao najbolje desetljeće u stvaranju horor filmova. Najviše je zaslužna tehnologija koja je omogućila snimanje vrlo stvarnih horora s jako dobrim efektima koji prije nisu bili mogući.