Naziv filma: It / Ono (2017.)
Datum: 07.09.2017.
Redatelj: Andrés Muschietti
Scenaristi: Stephen King (novel), Gary Dauberman
Uloge: Bill Skarsgård, Finn Wolfhard, Javier Botet
Radnja: Jedan od najboljih horora devedesetih u velikome stilu vraća se na filmska platna. Priča nije dirana i dalje se vrti oko jezivoga klauna koji napada djecu i hrani se njihovim strahom, dok nitko o tome ne želi pričati.
Zemlja: SAD
Trajanje: 2h 15min
  • Naša ocjena 6.5/10
  • IMDB ocjena 8.1/10
RECENZIJA:
 
Jednog kišnog rujanskoga dana u gradu Derry, Maine, oko 1988. godine, tijekom igre papirnatim brodićem koji mu je napravio stariji brat Billy misteriozno nestaje dječak po imenu Georgie. Nekoliko mjeseci kasnije, točnije početkom ljeta 1989. godine, neutješni Billy ne može se pomiriti s činjenicom da njegovog mlađeg brata više nema, te se upoznaje s grupom dječaka i jednom djevojčicom, koji će mu zajedničkim snagama pomoći da nađu njegovog mlađeg brata.
Međutim, u cijelom tom procesu traženja, grupa ubrzo saznaje da je gradić Derry, dom naizgled besmrtnog stvorenja, koje se svakih 27 godina, u obliku klauna Pennywise-a, pojavljuje i hrani djecom maloga gradića.
 
Snimljen po istoimenoj knjizi slavnoga Stephena Kinga, 'It' je ekranizacija koja se čekala dugo vremena i koja je do izlaska na samo platno promijenila i veći dio filmske ekipe, počevši sa samim redateljem. Ako 'vrtim' film unatrag i razmišljam o svim adaptacijama filmova i serija koje su nastale po knjigama samoga Kinga, moram priznati da su te adaptacije uvijek nekako loše izvedene i da ne mogu ispričati sve ono što može ispričati napisana riječ na stotinama stranica. Naravno, nezahvalno je i tražiti da film ili serija prate u stopu baš sve ono što se događa u samoj knjizi, ali u većini slučajeva dogodi se da redatelj jednostavno odluta u moru detalja kojima je knjiga puna i na kraju se dobije loš filmski proizvod.
 
Što se tiče ovoga filma, to ipak i na sreću (ili nesreću?!) nije slučaj. Ako ste čitali knjigu ili čak gledali seriju koja je snimljena po njoj, primijetiti ćete da se ovoga puta išlo u smjeru svega onoga što je izašlo iz Kingova pera. Film od početka pa do kraja ovog prvog poglavlja vjerno prati knjigu i bogat je detaljima koji su se savršeno uklopili u filmsku priču o klaunu ubojici. No bez obzira, koliko to sve bilo vjerno prikazano, cijelo vrijeme kako je film odmicao imao sam osjećaj da nešto 'nedostaje' i da to jednostavno nije ono što sam očekivao. Daleko od toga da je film loš i negledljiv, ali da mu nedostaje nešto za što se možete 'uhvatiti' i iščekivati kroz cijeli film, svakako je najslabija karika. Ustvari, tamo već pred kraj filma, zapitao sam se kad će kraj? Što je naravno samo po sebi vrlo loše.
 
 
Ono što me nakon gledanja najviše iznenadilo su jako visoke ocjene koje je sam film dobio. Mislim, zbilja je nerealno reći da je ovo najstrašniji film u zadnjih par godina, kako su ga neki recenzenti počeli opisivati, jer on to nažalost nije. Štoviše, film ima više smiješnih trenutaka, koji su dapače, dobrodošli i jako su dobro uklopljeni kroz dijaloge ekipe 'Luzer kluba', ali kada u globalu te smiješne dosjetke nadjačaju one horor i jezive trenutke, jednostavno se izgubi horor atmosfera, zbog koje većinom i gledamo filmove horor žanra.
 
Sam film svakako je imao jako dobro i jezivo otvaranje. Izvrsna atmosfera koju je odmah na početku svojom jezivom pojavom 'zapečatio' sam klaun Pennywise i koji je susret s malim Georgiom učinio vrlo jezivim je valjda 'najjača' scena filma, sve kasnije kada sam Pennywise pokušava biti strašan, pada u vodu i odlazi u nekom drugom smjeru. Ustvari, kada se osvrnem na količinu CGI efekata koji su upotrijebljeni i previše, sav taj strah, kako film teče, polako pada u totalno drugi plan. 
 
Film ima nekoliko bitnih problema. Prvi problem filma je taj što on na kraju nije zastrašujuć koliko bi trebao biti, a upravo se to očekivalo od filma koji je slovio i prije samog prikazivanja za jednu od najstrašnijih adaptacija. Drugi problem je priča, koja odmah nakon jako dobrog i jezivog početka, slabi i kako film prolazi, ona postaje sve slabija, pa usudio bih se reći i dosadnija do te mjere da nastaje prava zbrka prizora koji ne prolaze najbolje u cijeloj toj priči.
 
No da ne budem preoštar, naglasit ću još jednom da ovo nije loš film. On se svakako može pohvaliti jako dobrom glumačkom postavom, koju velikom večinom čine djeca, koja na trenutke u toj svojoj horor pustolovini i istraživanju, podsjećaju na seriju Stranger Things, pa ako ste ljubitelj iste, vjerojatno će to biti samo još jedan plus zašto mu dati priliku.
Uz to, kako je ovo prvo poglavlje i 2019. bi trebao u kina doći i drugi nastavak, nadajmo se svi skupa da će učiti na greškama ovoga dijela, tj. odmaknuti se od tone efekata i posvetiti se bitnijim stvarima poput same priče i atmosfere koja treba biti građena na priči, a ne na CGIu. 
 
Naposljetku, Stephen King nije bez razloga jedan od najboljih pisaca današnjice. I njegova se briljantnost osjeća kroz atmosferu koja je izgrađena pričom i to je recept kojeg se treba držati, rekli bi 'k'o pijan plota'.
 
 
Idi na vrh