Vjerojatno više puta u mjesecu, za vrijeme sušnog razdoblja dočekamo da padne dugoočekivana kiša, ili da eventualno ugledamo negdje Bigfoota, izvadimo naš već pripremljeni smartphone te ga uslikamo i pošaljemo lokalnim noviama, nego što se neka televizija odluči za prikazivanje filma iz horor žanra.

Ako bacimo pogled unatrag i pogledamo malo naš TV program, vidjet ćemo da se cijeli izbor horor filmova sveo na svega par njih i to nekoliko puta prikazanih. Face iz TV kuća kao da nisu svjesni da postoji ogromna hrpa horor filmova i to onih dobrih, pa neka budu i par godina starih.

Ne, mi na televiziji možemo vidjeti samo nekoliko puta prikazanu Kuću od voska, eventualno Aliena kojega su toliko puta prikazali da nam je njegova ljigava i strašna pojava polako postala simpatična, te nakon 673. repriziranja, već navijamo da isti pobijedi, a ako nam se posreći onda prikažu maraton  istoga, kao što je to jednom učinio HRT, za čije gledanje svakako pripremimo pompone i transparente, jer isti traje duže nego Super Bowl.

Nezaobilazan je i hororac Posljednje odredište, koje nikada da dođe do svoga kraja, a ako smo pomno pratili, shvatimo da treći nastavak gledamo već par puta zaredom. Čak je i slika  već pomalo izblijedila. Nemam ništa protiv filmova iz drugih žanrova koji se kupuju na veliko, no filmovi horor žanra su zbilja zapostavljeni na našim malim/velikim ekranima. Teško je uopće i pomisliti da će u budućnosti neka tv kuća malo ozbiljnije prionuti na kupnju nekih boljih hororaca, koje bi malo veća grupa ljudi zbilja voljela i pogledati. Znam da njima zvuči nevjerojatno da na našim prostorima postoji grupa ljudi koja voli filmove horor žanra, ali kakvo je vrijeme došlo, sve više vjerujem da ih ni referendum, a bome ni sama Željka Markić ne bi uvjerila u isto.

Žalosno je da je horor žanr toliko zapostavljen i 'šutiran' godinama s tv lista, a prije je bio ravnopravan s dramama, akcijama i ostalim filmskim žanrovima. Da je to doista tako i bilo, sjetite se samo fame prije nekoliko godina kad je Vrisak žario i palio kino dvoranama, ali i TV ekranima. Danas je potpuno nezamislivo razmišljati o tome da bi neki horor film mogao biti odlična prilika za TV prikazivanje.

Dok sam živjela preko bare uživala sam u premijerama horora koji su tek izlazili, ali i u prikazivanju istih na TV ekranima bez da moram platiti kojekakve dodatne pakete na kablovskoj TV. Nažalost, to vrijeme je kratko trajalo i kad sam se vratila u Lijepu našu spustila sam se na zemlju i vratila šturoj filmskoj svakodnevnici. Različiti servisi ponovo su postali moji najbolji prijatelji, a nada da ću pogledati neki noviji hororac na nekom domaćem tv programu pretvorila se u gore spomenutog, BigFoota.

Filmove horor žanra ćemo vjerojatno i u budućnosti, ali i u dogledno vrijeme gledati samo na filmskim platnima, što nije loše, dapače, no bilo bi lijepo da se nekad u mjesecu možemo uvaliti u krevet s daljinskim u ruci i naići na nek dobar horor film i to prikazan od neke TV kuće, bez muke da isti tražimo po kojekakvim torentima i štimamo na vlastite TV ekrane.

Barem plaćajući pretplatu, isti zaslužujemo.