Naziv filma:  The Strangers: Chapter 2
Datum: 25.09.2025.
Redatelj: Renny Harlin
Radnja: „Stranci” se vraćaju – brutalniji, okrutniji i jeziviji nego ikad prije, u novom, krvavom poglavlju kultne horor franšize. Kad otkriju da je jedna od njihovih žrtava, Maya (Madelaine Petsch), još uvijek živa, vraćaju se bez milosti – odlučni da završe ono što su započeli. Zarobljena u noćnoj mori bez izlaza i bez ikoga kome može vjerovati, Maya mora preživjeti još jedan val užasa dok je Stranci nemilosrdno progone – vođeni bolesnom, neprekidnom željom za uništenjem. Za njih ne postoji milost, samo smrt za svakoga tko im stane na put.
Zemlja: SAD
Trajanje: 1h 38min
 
bloody hand icon7923,5/10   4,9/10
 
 
 
 
RECENZIJA:
 
Kad se film temelji na poznatoj premisi, očekivanja su naravno visoka, tj. svaki horor ljubitelj želi da nastavak donese barem nešto novo, a ne da se vrti u krug poput ukletog mantra iz svakog drugog ili sličnog horora. Nažalost, ovdje to nije slučaj. Film Stranci: Poglavlje 2 ostavlja dojam iscrpljenog pokušaja, oklijevajućeg ritma i razvučene agonije. Iako se od samoga filma očekivalo puno, dobilo se jako malo. Filmski kritike su ga pojele, s jedne strane IMDb‑ocjena 4,9/10 odražava ispod prosječno prihvaćanje publike, dok su ga s druge strane kritičari uglavnom ocijenili znatno ispod tog prosjeka. No krenimo ispočetka.

Novi nastavak nastavlja priču iz Poglavlja 1 (2024), u kojoj je Maya (Madelaine Petsch) preživjela krvavu noć u izoliranoj kolibi, no naravno njena borba tek počinje. U Poglavlju 2, Maya se budi u bolnici, ranjena, u uvjerenju da je sigurna, no maskirani napadači (poznati trojac Stranaca: Dollface, Pin‑Up Girl i Scarecrow) ponovno je love i proganjaju, ali sada ne samo u kući nego i po drugim lokacijama, od kojih se najviše izdvaja bolnica, doduše prazna, bez doktora i pacijenata, jer Maya je očito jedini pacijent cijeloga gradića.

U ovom nastavku, redatelj se trudi produbiti lik Maye pokazujući njezino psihičko stanje i traumatično propitkivanje kome može vjerovati, te pokazuje osjećaj bespomoćnosti, ali često to čini putem prisilnih flashbackova i ponavljanja scena potjere koja nikada da završi. Pojavljuju se i novi sporedni likovi (npr. Gregory, medicinska sestra Danica, valjda sestra naše gore list) koji imaju kratke uloge, ali rijetko unose značajniji konflikt, jer film se brzo vraća na temu “Maya nasamo protiv maskiranih prijetnji”, što postaje naporno i zamorno.

Plus filma je glumica Madelaine Petsch koja nosi film svojom predanošću, te je često jedini scenski fokus, a njezine reakcije (strah, umor, odlučnost) ponekad spašavaju prizore koji bi bez nje bili jalovi i kao ostatak filma, dosadni. Međutim i ona ne može nadoknaditi scenarističke praznine, logičke nelogičnosti (zašto Maya ne bježi ranije, zašto napadači ponovno dolaze u ista mjesta i sl.) i često klimavi prijelazi između scena.

Jedan od glavnih problema filma je upravo spomenuti tempo i osjećaj da se ista agonija lovljenja glavnog lika proteže suviše dugo. Scene potjere, skrivanja i bijega ponavljaju se u različitim varijantama, ali s vrlo malo nove napetosti ili iznenađenja. To stvara umor kod gledatelja i osjećaj da se film nikamo ne kreće, u tolikoj mjeri da poželite da netko napokon 'sredi' glavni lik i da sve napokon privedemo kraju.

Ono što se posebno naglašava u recenzijama je to da kritičari često spominju kako su flashbackovi zamišljeni da pojasne pozadinu ili motivaciju maskiranih likova, no gledajući oni su zapravo destruktivni za ritam, prekidaju napetost i uvode konfuziju. Također, srednji dio filma djeluje kao “petlja” potjere, bez značajnog narativnog pomaka, što daje dojam da su autori “razvukli” materijal iz prvog nastavka samo da ispune duljinu filma, što je totalno nepotrebno i 'ubija' film.

Ako bih morao biti baš iskren, onda bih rekao da je ovaj film nešto između nečega što nema smisla i vrijeđanja inteligencije publike, te da se oslanja previše na ono što publika već zna o Strancima, umjesto da izgradi samostalnu, konkretnu priču.

Drugim riječima, dužina filma nije prevelika sama po sebi, ali raspodjela sadržaja, ponavljanje istih elemenata i “zaglavljenost” u sličnim situacijama stvaraju psihološki efekt “produženog dna” kojem se kraj ne nazire.

Usporedba s originalnim filmom Stranci (2008)

Originalni film Stranci iz 2008. ima svoje nedostatke, nije savršen, ali postiže nešto što novi nastavak propušta: minimalizam, nenametljivu napetost i osjećaj nelagode stvoren vrlo suptilnim sredstvima. U originalu, trojica maskiranih napadača (koji ostaju anonimni) predstavljaju nijansiranu prijetnju, bez jasnog motiva, ali dovoljno stvarnu da strah postane prisutan. Manje je bilo objašnjavanja, manje je bilo ponavljanja scena, te su svaki ulazak, tišina i šum u sobi mogli biti prijetnja.

Osim toga, original je imao bolji ritam, iako nije “akcijski” horor, dramatika je napredovala prirodno. U novom filmu često doživljavamo “pauze” ili praznine između scena koje bi morale biti intenzivne, ali ostaju neiskorištene. Mnogi gledatelji komentiraju da 2008. verzija, iako nije bez mana, pruža gledatelju osjećaj “da se nešto stvarno događa”, dok u novom nastavku osjećaj manipulacije scenarijem često nadvlada stvarni strah.

Stranci: Poglavlje 2 je film koji obećava mnogo, ali u konačnici razočara u izvedbi, ritmu i konstrukciji napetosti. Dužina nije glavni krivac, nego način na koji su elementi razvučeni i ponovljeni. Umjesto da gradi napetost, često se vrti u krug, produžavajući agoniju lova na Mayu bez kreativnog pomaka.

U usporedbi s originalnim Strancima iz 2008., novi nastavak propušta taj balans između napetosti i straha i uporno nam pokušava objasniti ono što je original mudro čuvao u sjeni. Za fanove horora i znatiželjnike može biti vrijedan pogleda (radi kontinuiteta i usporedbe), ali za one koji traže svježu, učinkovitiju horor priču, vrijedi nastaviti tražiti dalje.

Ocjena: 4,5 / 10 — puno slabiji od originala iz 2008. i često naporan za gledati.