Horor filmovi su oduvijek igrali na kartu atmosfere, a nema boljeg načina da se stvori jeza
nego odabirom lokacije. Nekad je sama kuća, hotel ili napuštena bolnica zastrašnija od
čudovišta. Evo popis lokacija koje su mene, a vjerujem i mnoge od vas, natjerale da upalim
svjetlo nakon filma.

 

Ova kuća sa ‘očima’ od prozora toliko je postala ikonična da ju se samo na pogled
prepoznaje. Još kada dodate priču o navodno stvarnim događajima, osjećaj jeze dobiva
potpuno novu dimenziju. Kuća ovdje nije samo kulisa, ona je sam horor.

 

Bates Motel i kuća – Psycho (1960)
Norman Bates i njegov motel obilježili su horor kinematografiju. Ali ono što meni još više
ostaje u sjećanju jest kuća na brdu. Silhueta kuće sama po sebi je prijeteća, kao da čuva sve
tajne koje ne želimoznati.

 

Teksaško imanje – The Texas Chainsaw Massacre (1974)
Ovdje horor ne dolazi samo iz ubojica, već i iz samog prostora. Kuća prepuna kostiju,
prljavštine i kaosa tjera vas da gotovo osjetite smrad kroz ekran. To nije samo filmski set, to
je noćna mora koja izgleda previše stvarno.

 

Hill House – The Haunting (1963, 1999, 2018)
Bilo u originalu, remakeu ili seriji, Hill House je uvijek kuća koja diše. Sama arhitektura i
raspored soba stvaraju osjećaj da ste zarobljeni unutra s likovima. To je jedna od onih
lokacija koje su strašne već i bez duhova.

 

Tko nije gledao horor smješten u kolibi usred šume? Ali Sam Raimi je to doveo do
savršenstva. Posebno podrum – mračan, vlažan, uvijek pun nečega što je bolje ostaviti
zatvoreno.

 

Psihijatrijska bolnica – Session 9 (2001)
Jedan od onih filmova gdje sama lokacija nosi pola priče. Napuštena bolnica u
Massachusettsu toliko je autentična da je dovoljno samo gledati prazne hodnike da se
naježite. Ovo je horor u najrealnijem obliku.

 

Groblje za kućne ljubimce – Pet Sematary (1989, 2019)
Stephen King ima dar da obične stvari pretvori u izvor noćnih mora. Šuma i maglovito
groblje u ovom filmu podsjećaju nas da je smrt prirodna – ali povratak iz smrti svakako nije.

 

Elm Street – A Nightmare on Elm Street (1984)
Što može biti strašno u običnoj ulici? E pa, sve, kada u njoj vreba Freddy Krueger. Ideja da ni
krevet nije sigurno mjesto potpuno je promijenila način na koji gledamo na horor.

 

Podzemna klaonica – Hostel (2005)
Ovdje nema demona ni duhova, samo ljudska izopačenost. Podzemni prostori u Europi
pretvoreni u klaonicu za bogate klijente izgledaju toliko realno da su mnogi gledatelji
pomislili: ‘A što ako ovo stvarno postoji?’

 

Kad pomislim na jezive hodnike, odmah mi padne na pamet Overlook Hotel.

Stanley Kubrick ga je snimio tako da stalno imate osjećaj da nešto nije u redu – hodnici koji vode nigdje, sobe koje izgledaju kao da ne bi trebale postojati.

Samo gledanje filma djeluje kao da ste i sami izgubljeni u tom labirintu.

Sve ove lokacije pokazuju da horor nije samo u čudovištima. Ponekad nas najviše preplaši
prostor – kuća, hotel, ulica ili šuma. Jer ako mjesto može biti prijetnja, tada strah postaje
sveprisutan. I možda baš zato nakon horor filma često još jednom provjerimo brave i
upalimo svjetlo.