6/10   6,7/10

Vjerojatno ste i vi, kao i ja jedva dočekali novi uradak slavnoga Stevena Spielberga. No, kod takvog iščekivanja, uvijek me nekako bude strah da bi nas proizvod na kraju mogao i razočarati. Naravno, da ne budem odmah u startu prekritičan, reći ću da Steven još jednom dokazuje zašto ga se smatra jednim od najvećih filmskih autora svih vremena. Njegov najnoviji znanstvenofantastični triler Disclosure Day vraća ga temama koje su obilježile velik dio njegove karijere, a to je susret čovječanstva s nepoznatim, pitanjima istine, povjerenja i ljudskosti. Ipak, umjesto klasične priče o invaziji izvanzemaljaca ili spektakularnom sukobu svjetova, Spielberg ovoga puta bira intimniji i promišljeniji pristup, stvarajući film koji je podjednako politički triler, znanstvena fantastika i ljudska drama. Recept za dobar film, ili smo ipak očekivali mrvicu više od njega?

Radnja prati Daniela Kellnera (Josh O'Connor), stručnjaka za kibernetičku sigurnost koji dolazi do dokaza da su vlade desetljećima skrivale postojanje izvanzemaljskog života. U isto vrijeme meteorologinja Margaret Fairchild (Emily Blunt) počinje doživljavati neobjašnjive događaje koji je dovode u središte globalne zavjere. Njihovi se putevi isprepliću u utrci protiv vremena dok moćne korporacije i državne institucije pokušavaju spriječiti otkrivanje najveće tajne u ljudskoj povijesti.

Ono što odmah upada u oči jest Spielbergova sposobnost stvaranja osjećaja čuđenja i misterija. Iako se tijekom karijere više puta bavio izvanzemaljskim temama, od "Close Encounters of the Third Kind" do "E.T.-ja" i "War of the Worlds", Disclosure Day ne djeluje kao puko ponavljanje starih ideja i to je jedan veliki plus. Naprotiv, riječ je o filmu koji koristi poznate motive kako bi progovorio o suvremenom svijetu obilježenom nepovjerenjem prema institucijama, teorijama zavjere i informacijskim kaosom.

Vizualno gledano, film je impresivan i unatoč svim manama koje ovaj film ima, to se ipak mora priznati. Spielberg i njegov dugogodišnji direktor fotografije Janusz Kaminski stvaraju niz upečatljivih scena koje kombiniraju spektakl s intimnim trenucima samih glumaca. Posebno se ističu scene potjere koje podsjećaju na najbolje dane redateljevih akcijskih trilera, ali i trenuci tišine u kojima kamera ostaje fokusirana. Svaki kadar djeluje pažljivo osmišljen, a vizualni efekti služe priči umjesto da dominiraju njome. S druge strane u nekim akcijskim scenama se malo i pretjeralo. Štoviše, neki potezi su toliko banalni i nelogični, da se svakako moglo i bez njih. Scene onih smiješnih policajaca su priča za sebe.

Emily Blunt pruža jednu od najboljih izvedbi svoje karijere. Njezina Margaret nije tipična heroina znanstvene fantastike, već slojevita osoba suočena s događajima koje ni sama ne razumije. Blunt uspijeva prenijeti ranjivost, zbunjenost i unutarnju snagu bez pretjerane dramatizacije. Josh O'Connor također je izvrstan kao čovjek koji se nađe usred sukoba mnogo većeg od njega samoga. Njihova međusobna kemija daje filmu težinu koja ga izdvaja od brojnih suvremenih blockbustera koje smo gledali u zadnje vrijeme.

Kad podvučem crtu, dolazim do zaključka da je jedna od najvećih kvaliteta, ali i mana samoga filma njegova ambicija. Disclosure Day nije zadovoljan time da bude samo napeti triler iako je na kraju to samo i ostao, a opet film postavlja pitanja o tome kako bi čovječanstvo reagiralo kada bi se suočilo s dokazom da nije samo u svemiru. Spielberg istražuje teme straha, empatije, vjere i kolektivne odgovornosti, često sugerirajući da je najveći izazov ne samo prihvatiti postojanje drugih inteligentnih bića, nego i preispitati vlastitu ljudskost.

Međutim, film stvarno nije bez mana. Scenarij Davida Koeppa povremeno pokušava obuhvatiti previše ideja odjednom. Neki zapleti ostaju nedovoljno razrađeni, neke scene i postupci nelogični, da ne kažem 'smiješni', dok pojedini likovi, osobito antagonisti, ne dobivaju dovoljno prostora za razvoj. Tempo također nije uvijek ujednačen, srednji dio filma povremeno usporava radnju, a završnica možda neće zadovoljiti gledatelje koji očekuju jasne odgovore na sva postavljena pitanja.

Ipak, čak i kada scenarij posrne, Spielbergova režija uspijeva održati interes publike i zadržati vas do kraja ove dvoipolsatne avanture. Njegova sposobnost da običnim ljudima podari osjećaj veličine i značaja ostaje gotovo neusporediva u suvremenoj kinematografiji i to je plus samoga filma, ali jedan od rijetkih pluseva. U vremenu kada se mnogi blockbusteri oslanjaju isključivo na spektakl, Disclosure Day pokušava ponuditi nešto više, no u svom tom pokušaju da nam prikaže nešto više, osjeća se kao da nešto nedostaje i da čekamo nešto što se na kraju ne dogodi.

Disclosure Day nije savršen film niti doseže visine Spielbergovih najvećih klasika (nažalost), ali predstavlja povratak redatelja znanstvenoj fantastici. Riječ je o ambicioznom (a u ovom slučaju ta ga je ambicija koštala kvalitete), vizualno dojmljivom i emocionalno angažiranom djelu koje podsjeća zašto Spielberg i dalje zauzima posebno mjesto među filmskim autorima kad i i izbaci film srednje kvalitete, kao što je ovaj. Unatoč određenim scenarističkim nedostacima, film uspijeva pružiti iskustvo koje je istovremeno (donekle) uzbudljivo, dirljivo i poticajno za razmišljanje, ne na razini na kojoj smo to navikli, ali i dalje na dovoljno visokoj da pogledamo sami film.