Jedan od kultnih horora svih vremena, u vrijeme kada je izašao ostavio je najdublji trag u horor žanru, trag koji rijetko koji horor film može ostaviti.
Sam sinonim za horore, upravo je negativac Freddy Krueger, a njegova naoštrena rukavica koja ubija u snovima postala je pravi horor fenomen.
Gledajući svakim danom sve modernije horor filmove, pravi horor fan ostane zatečen klišejima i bezveznom radnjom.
Gdje su nestali pravi horor filmovi poput Strave u ulici Brijestova, pitamo se svaki put kada pogledamo jedan takav film. Horor žanr, nažalost postao je sinonim za svakojake kolibe u šumi, hostele i slične filmove koji svoje temelje nalaze u hektolitrima krvi, koja je postala glavno obilježje horor filma 21. stoljeća.
Sjećam se da sam jedva dočekao da ovaj film dođe u obližnju kino dvoranu, kako bi ga s grupom prijatelja išao pogledati. Naravno u to vrijeme, odlazak u kino nije bilo baš tako ispraksirano, jer ipak trebalo se skupiti i za kino ulaznicu koja tada nije bila baš jeftina, već je bila pravi luksuz. Baš zbog toga vjerujem da je izlazak u kino bio jedan poseban doživljaj, a onaj osjećaj kada pogledaš još i dobar film, bio je nezamisliv.
Tada nije bilo ni interneta, ni trailera koji su se gledati prije filma, već se opis i radnja filma prenosila od prijatelja do prijatelja, a svaki od njih dodao bi nešto svoje te sam film učinio još zanimljivijim.
Hvala Bogu, nije bilo ni torrenta i sl. te je jedini način za pogledati film, bio upravo odlazak u kino dvorane.
Hvala Bogu, nije bilo ni torrenta i sl. te je jedini način za pogledati film, bio upravo odlazak u kino dvorane.
Cijela kino dvorana bila je krcata, neki su i stajali, a sve s ciljem da i oni budu dio ekipe koja je pogledala Stravu u ulici Brijestova na dan njezina izlaska.
Jeziva atmosfera i još strašniji Freddy, dominirali su cijelim filmom, ali i kino dvoranom.
Točno se mogao vidjeti uplašeni izraz lica na licima gledateljima, kada bi se pojavila Freddyeva ruka, a onaj izdisaj poslije strašne scene je bio strašniji nego sam film, pravo olakšanje nakon napete scene.
Soundtrack filma je priča za sebe. Toliko da se još sada sjetim tih jezivih nota i glazbe koja pravi svaku strašniju scenu.
Soundtrack filma je priča za sebe. Toliko da se još sada sjetim tih jezivih nota i glazbe koja pravi svaku strašniju scenu.
Danas toga nažalost nema. Horor film 21. stoljeća, u kino dvorani više izaziva smijeh ili gađanje, a ne onaj istinski strah od pogledanoga.
Stoga, ako želite pogledati jedan kvalitetan horor filma, Strava u ulici Brijestova je jedan od takvih.
Recenziju napisao Ivan H.
Recenziju napisao Ivan H.
