Ovaj put Kong seli priču iz džungli Vijetnama u demilitarizovanu zonu Korejskog poluotoka, zonu razgraničenja između Sjeverne i Južne Koreje. Jedne kišne večeri, iz jedne od predstraža se niko ne javlja već neko vrijeme. Bojeći se sjevernokorejskog napada, vojna komanda odmah reaguje i šalje odred vojnika, ali ono što će pronaći teško da je scenario koji su očekivali. Umjesto Sjevernokorejanaca, u predstraži ih dočekuje jedan jedini vojnik, gol do pasa, prekriven krvlju, sa krvavom sjekirom u rukama i raskomadanim tijelima svojih kolega oko sebe. Nakon što nasrne na vojnike, oni ga ranjavaju i on pada u komu. Stvar je pogoršana činjenicom da je zapovjednik predstraže sin vrhovnog komandanta južnokorejske vojske i sve se mora što prije otkriti. Narednik Noh (Cheon Ho-jin), vojni istražitelj, dobija zadatak da otkrije pravu istinu iza masakra i, ako bude potrebe, sve zataška ne dovodeći zapovjednikovog sina i samo zapovjednika u nezgodnu poziciju. Vremenski rok mu je 12 sati, a onda mu oduzimaju ovlasti.
Ovako bi čovjek pomislio da je riječ o nekom krimi trileru poput Ubojitih namjera (Basic, 2003.) ili Generalove kćerke (The General's Daughter, 1999.) i žestoko bi pogriješili, jer ubrzo nakon što Noh započne svoju istragu pojavljuje se novi faktor, zapovjednikov sin, koji je živ i koji se sakrivao sve vrijeme, a tada on započinje pričati svoju priču.
Od tog trenutka Kong nam priča dvije priče, onu u sadašnjosti i onu u prošlosti, objašnjavajući pravu istinu šta se desilo u predstraži i šta je dovelo do krvavog masakra vojnika. Gledajući i sadašnju priču, možemo povlačiti paralele dok gledamo gotovo iste stvari koje su se dešavale prije kako se dešavaju i u sadašnjosti.
Film ima prilično ujednačen tempo, otvara se misterijom, zatim se vraća na početak svega i lagano diže napetost do samog kraja. Atmosfera film je zaista na nivou i drži vas na rubu, ali je kvari trapavo pričanje priče. Iako mi se sviđa to pričanje priče u dva nivoa, mada nije originalno i novo, daje određenu dozu misterije filmu zbog toga što vas tjera da se pitate da li je priča koju slušamo iz prošlosti zaista istinita i ako nije, šta je prava istina, ali Kong naglo prelazi iz jedne u drugu kroz flashbackove, često nas ostavljajući zbunjene da li smo u prošlosti ili u sadašnjosti. Isto tako, Kong se ne može odlučiti na pravi efekat onoga šta se dešava vojnicima pa tako šeta od rješenja do rješenja na kraju nam ne ponudivši konačno rješenje te nekako luta po podžanrovima horor filmova, čas je zombi film, čas je slasher, čas je psihološki horor. Ovaj mu film ima iste boljke kao i prethodni, Kota R, oba pršte potencijalom, ali Kong to nikako da izvede na pravi put. Doduše, zbog atmosfere i neobičnog settinga same radnje film vrijedi pogledati i mada nije najbolji iz ovog podžanra, definitivno nije ni najgori. Kongov prethodni film Kota R je za nijansu bolji, ali kao što rekoh, zanimljiva priča i atmosfera ga čine filmom koji se može pogledati.
