Remake starog kultnog horora i John Carpenter. Dva pojma koja nikako nisu mogla pobaciti, zar ne? No, ovisi kako gledate na to. U svoje vrijeme njegov remake The Thinga bio je dočekan s povećim decibelima otvorene mržnje (kako Johnny sam kaže) fanova originala, financijskim krahom i kritičarskim epovima posvećenima svemu što su mogli zamjeriti. Par godina kasnije pjesma se promijenila, film je postao kultni klasik, svatko tko imalo drži do sebe pogledao ga je barem jedanput, i tako dalje, i tako dalje.
Napraviti novi remake starog filma trebalo je biti šetnja parkom za Carpentera, no negdje u procesu, šetnja je postala obavijena maglom i još uvijek nije jasno tko se na njoj izgubio; materijal kojeg baš i nije trebalo modernizirati, ili Carpenter, koji je ovo odradio na automatskom pilotu i odšetao dalje s čekom u ruci. Bilo kako bilo, Selo Ukletih je fijasko, ne potpuni da se razumijemo, to je film u kojem se na trenutke vidi pravi autorski potpis, no kojemu nedostaje iskrene autorske angažiranosti koja bi ga uzdigla nešto izvan prosjeka. I ne koristim riječ fijasko baš često, pogotovo ne kad je Carpenter u igri (othranjen sam i filmski odgojen na njegovim filmovima) ali svaki redatelj barem jednom doživi grubo slijetanje, pa kako je ovo bilo njegovo, filmu se smije uputiti dvije-tri ružne riječi jer ih zaslužuje. Također i pokoju pohvalu, tek toliko da bude ravnomjeran omjer.
Film se otvara intrigantnom scenom prelijetanja velike sjene preko malog, all time american gradića, koja izazove masovnu nesvjesticu svih žitelja. Najbolje dolazi kasnije, kad se počnu buditi i nekoliko žena shvati da je - ostalo u drugom stanju. Po Duhu Svetom. Koliko je taj uvod intrigantan, toliko i nije (ideja svoje porijeklo vuče iz debelo zastarijelih pedesetih godina prošlog stoljeća kad su takve smiješne ideje prolazile bez pitanja) jer gledatelji nikad ne doznaju tko je (ili što) oplodilo te divne žene. Ipak, ta mala anomalija prolazi relativno bezbolno i sve žene rađaju divnu plavokosu (i plavooku) dječicu koja jako brzo počinje pokazivati svoje... nezemaljsko porijeklo. I ne baš sjajnu osobnost. Stanovnici gradića shvaćaju da se nalaze u gadnom škripcu, a konačno riješenje njihovih muka je jezivo, bilo za ondašnje godine, pa tako i u moderniziranoj verziji. I sve je to lijepo, film ima glavu, rep, radnja je razumljiva, mjestimice i sablasna. Što je onda pošlo po krivu? Dobro pitanje, Idemo redom.
Carpenter sve karte polaže na jezivu djecu. Jeziva jesu, to im se ne može prigovoriti, ali zbor odabrane djece nije jak u glumačkim talentima, pa su to djeca koja glume da su jako zli stvorovi. Naglasak na glume. Onaj njihov izgled ima svojeg šarma, ali to je retro stvar, takva su bila i u originalu, koji je snimljen još dok su odjekivali odjeci nacističkih zločina, pa je takav izgled bio po defaultu odbojan. U devedesetima više i nije. Izostala je i specifična Carpenterova režija, inovacije, poneki kut snimanja, a nadovežemo li i to da su svi likovi previše kartonski odmah je jasnije zašto film ima miris po rutinskom poslu. U njegovu obranu može se reći i da je to korektan film jer ne komplicira te, iako ne donosi ništa novog, ne uništava stvari previše. Gleda ga se, kako bi se reklo, bez muke (to što ga drugi dan zaboravite već je drugačija priča) i ne izgleda loše, barem s vizualne strane.
Lijep ili ne, tu se našle i zgodna lista glumaca koja bi vas mogla podsjetiti i na nekakvu listu propalih nada. Christopher Reeve je odradio svoju veću i značajniju ulogu izvan Superman serijala s prepoznatljivom opuštenošću te je stvorio zanimljiv lik do kojeg nam je čak i stalo (ima to lice prostodušne dobrice) te je kraj malo podiglo baš što se publika poveže s njim (a i odjel za pirotehniku se iskazao). Tu je i Mark Luke Skywalker Hamill, Michael Pare i Kirstie Alley te, iako su svi oni zanimljive pojave, to je promašeni casting samo takav (tko je vidio komičarki Alley dati ulogu ozbiljne znanstvenice). Tragovi intrige, tragovi jeze, ponešto poznatih lica i malo podsjećanja na neka drugačija filmska vremena trebali bi biti dovoljni barem za jedno gledanje, tek toliko da vidite kako izgleda kad majstor horor i SF stvarno nije u formi. Za neki bolji provod uz TV ekran - potražite drugi film.
Recenziju napisao Danijel Š.
