Tako su Kanađani odlučili snimiti svoj postapokaliptični film i tako pridonijeti žanru. Da li su uspjeli? Teško, ali su bili na dobrom putu da budem iskren. Kolonija (The Colony, 2013.) priča priču o svijetu gdje je klima otišla dođavola, a onda su ljudi odlučili napraviti nešto po tom pitanju pa su napravili mašine za kontrolisanje vremena. I tako je umjesto vreline i žege jednog dana snijeg počeo da pada i više nije prestao dok nije zatrpao cijelu planetu. S obzirom da takve mašine već postoje priča ima smisla. Samo je pitanje vremena kada ćemo sjebati klimu, ako već nismo. Igranje Boga nije nešto što spada u domen čovjeka i ipak predstavlja nešto čega se trebamo kloniti. Elem, snijega na planeti ima i previše, a ono malo preživjelih živi u podzemnim bunkerima. Naši junaci žive u koloniji 7, koja jednog dana izgubi kontakt s kolonijom 5 i odlučuju poslati mali tim koji će vidjeti šta se desilo s kolonijom 5.
Od tog trenutka film postaje više nego predvidljiv i sami možete vidjeti kuda ide i kako će završiti. Predvidljiv scenario, očajnih dijaloga koji vape za prepravkom, i promašena podjela uloga (počev od Kevina Zegersa), te popriličan broj nelogičnosti, sve su to stvari koje ovom filmu ne idu u korist što na kraju rezultira prilično lošim filmom koji u prvih nekoliko minuta pokušava stvoriti atmosferu, ali se odmah nakon toga srozava. Loše CGI efekte neću ni spominjati, ipak je riječ o filmu s malim budžetom. Lično bih se odlučio na psihološki pristup i snalaženju grupe preživjelih u samoj koloniji, kao što je to urađeno u Podjeli (The Divide, 2011.). Hoću da vidim ljudsko propadanje, a ne neke kvazi-ljudoždere. Samo mi nije jasno kako nijedan od četvorice scenarista nije uspio skrpiti kakvu bolju priču. Bilo kako bilo, film slobodno zaobiđite, a i ako ga nekim slučajem odlučite pogledati budite upozoreni da nećete vidjeti bogzna kakav kvalitet.
