Marketing ovog filma, kao i sama premisa, se temelji na zvanično otkazanoj NASA-inoj misiji slijetanja na Mjesec, Apollo 18, ali koja se neslužbeno ipak desila. Kreatori filma, među kojima se nalazi i izvikani Timur Bekmambetov, su se namjerno odlučili za misiju Apollo 18 za koju su vezani brojni mitovi i urbane legende o raznoraznim susretima sa vanzemaljcima i kojekakvim teorijama kojima se truju mnogi obožavatelji istih. Misleći da će ostvariti uspjeh samo na osnovu toga, oni snimiše ovaj film koji im se finansijski isplatio (ne baš pretjerano), ali da li smo dobili kvalitetno ostvarenje?
Znači, Apollo 18 nikada nije otkazan već je u tajnosti lansiran. Šta je pravi cilj njihove misije? Nadređeni im šute dok ih paranoja obuzima pojačana stalnim gubitkom kontakta sa trećim članom posade koji pluta u orbiti i NASA-om. Naravno, redatelj tu povremeno ubaci i perspektivu njihovog "misterioznog posmatrača" kako bi nam nabio još veći osjećaj misterije i u nama stvorio neku nelagodu. Sve je to nedovoljno jer film uporno zanemaruje neke osnovne zakone fizike kojih bi se morao pridržavati ako želi stvoriti iluziju "stvarnog, arhivskog snimka", sloganom koji su forsirali tokom marketinške kampanje. Doduše, film je namijenjen američkoj publici koja vjerovatno ne zna ni prstom pokazati Mjesec, a kamoli da zna pojam gravitacije. Dobro, ovdje malo generaliziram, ali vjerujem da se taj procenat kreće oko 80-90%.
Da ne griješim duše, ovaj film ima i par pozitivnih stvari: kratko traje (sam film oko 70 minuta) i... To je to. Ne mogu ih se sjetiti više. I da, zaboravite onaj otisak troprstog stopala koji vidite na plakatu. Takvo stvorenje NE POSTOJI u ovom filmu. Mali zeleni u ovom slučaju su svemirske krabe koje se kamufliraju u kamenje, kradu američke zastave (ruske ostavljaju, vjerovatno zbog prevelike količine crvene boje) i od vas prave ubilački raspoložene astronaute koji želi čekićem kucnuti kolegu u glavu i zauzeti Zemlju. Prava je šteta što je film ispao ovakav kakav jeste jer je imao potencijala u samoj podlozi, ali ga jednostavno nije iskoristio. Da li je problem u scenaristi kojemu je ovo jedini dugometražni film ili pak u španskom redatelju, koji možda nije znao dovoljno engleski da bi objasnio ekipi šta on tačno želi, ne znam, ali je definitivno ideja protraćena. Film pogledati jedino baš ako ste veliki obožavatelj ovakvih filmova, a vjerovatno ćete i tada doživjeti razočarenje stoga preporučujem niske standarde. Radije pročitajte Full Moon Fever, strip koji je puno zanimljiviji od ovoga.
