Recenzija:
Dobro je poznato da je Stuart Gordon veliki fan priča H.P. Lovecrafta. To se očituje u njegovim filmovima kao što su From Beyond, Dagon ili Castle Freak. No izuzev vrlo dobrog From Beyonda njegovo je najcjenjenije i najpoznatije djelo ipak Re-Animator, jedna od Lovecraftovih najpoznatijih priča objavljenih 1922. godine. Tu činjenicu potvrđuju i dva nastavka ovog kultnog filma, Bride of Re-Animator i Beyond Re-Animator u režiji Briana Yuzne. Mislim da je prošlo otprilike 15 godina otkako sam zadnji put gledao ovaj film, znači tada sam bio klinjo koji ustvari nije shvaćao što gleda i bježao je čim je vidio ustanak mrtvih leševa. Nevjerojatna je činjenica da već 6-7 godina pokušavam uhvatiti ovaj film pod repertoar da ga se u potpunosti prisjetim, no uvijek mi nekako pobjegne. Sada kada sam ga pogledao u puno ozbiljnijim okolnostima, može se reći kako sam nevjerojatno uživao.
Jednom kada se zasitite ghost filmova, filmova s ukletim kućama i ostalih monstruma, posvetite se ovom filmu. Ovdje ćete u potpunosti odmoriti mozak gledajuće nevjerojatne stvari koje je Gordon snimio na Lovecraftovu naizgled manje morbidnu priču. Ovdje ima krvi na hektolitre, otkidanja udova, glava, eksplozija organa, pravih splatter scena...upravo ono što Gordon predstavlja često u svojim filmovima, mislio sam da mu je From Beyond vrhunac, ali ovo je svakako nešto bolje i opsežnije. Za svakog pravog horrorljupca Re-Animator je još prije 25 godina postao obvezna lektira.
U filmu nema skoro ničega što mi je zasmetalo - aktivne i dinamične scene od samoga početka, odlični efekti, dobra šminka i djelotvorna gluma. Bruce Abott glumi Dana Caina koji lakomisleno počinje surađivati s Westom i gdje mu se nudi kao asistencija za nabavku leševa iz bolničke mrtvačnice, a Jeffrey Combs, po kojemu će lik Herberta Westa (Re-Animatora) postati poznat, utjelovio je vjerojatno ulogu svog života, kao što je Westu dao život u još dva nastavka. Iako u prvome dijelu predstavlja miks anti-heroja i antagoniste, u svim prizorima što ga gledamo kao da smo na neki način na njegovoj strani, što je osobito neobično i kvalitetno izvedeno. Radnja je tečna i nenametljiva, u sat i pol koliko traje film naišli smo na pregršt gore-a, splatter scena i interesantnih poteza sa specijalnim efektima. Elementi komedije koji se ovdje toliko ne očituju svakako će se pojačati u narednim filmovima, no i ovdje se u par trenutaka (pri kraju filma) može nasmijati na neke kadrove. Gore scene su jako zabavno napravljene, osim što su inovativne i dobro realizirane, nude i dosad neviđen prikaz uznemirujućeg Lovecraftovog teksta, stoga mislim da je njegova priča pala u ruke dosta hrabrog Stuarta Gordona, koji je napravio ono što nitko dosad nije u ovakvoj varijanti, nudeći prikaze B kategorije u svojim teatralnim specijalnim efektima.