Recenzija:
Redatelji, glumci i scenaristi...dvojac Derek Lee i Clif Prowse gotovo su u potpunosti samostalno napravili ovaj novi horror koji nas je dočekao ove godine. Odmah me oraspoložila činjenica da je težina kretanja na tri najbitnije strane u pravljenju nekog filma urađena od samo dvojice ljudi, koji su se ovome posvetili kroz prizmu found footage načina snimanja. Da, ovo je još jedan od FF horrora, makar, ovdje ću morati okrenuti ploču...ovdje me FF jako ugodno iznenadio, samo iz jednoga razloga - nije nešto što je već viđeno. Ovdje možemo vidjeti dosjetljiv način snimanja, tako da si kamerman prikvači kameru za tijelo da kamera prati svaki njegov pokret iz prvoga lica, a ti pokreti su, vjerujte mi, veoma impresivni. Kada se malo udubimo u recenziju i kada budete gledali film znat ćete o čemu sada pričam. Afflicted dakle govori o dvojici entuzijasta koji su spremni proputovati svijet te sve to evidentirati na kameri i praviti live stream na svojim internetskim stranicama. Kada se počinju događati nezgode oko putovanja i oko Derekovog zdravlja, stvari se zakompliciravaju do te mjere da će i Interpol početi igrati svoju ulogu, no, da vam dalje ne spoilam, ono što ćete vidjeti dosta će vas iznenaditi, ja barem nisam očekivao takav ishod mogućih događaja. Bilo kako bilo, Afflicted je film koji je ponudio nešto novo, snimanje iz perspektive čovjeka koji se pretvara u nešto nepredvidivo, veoma energične i atmosferične scene te podosta scary dijelova. Najbolji horror kojega sam gledao ove godine, vidjet ćemo kako će ići dalje.
Za snimiti nešto inovativno nije potrebno puno tehnike i novaca, više je potrebno dati mašti na volju i u interesantnom tonu zakrpati scenarističke izvedbe u dobru naraciju, a to je što ovaj film sadrži, kvalitetan raspored događaja, koji unatoč povremenim rupama i sjenkama nelogičnosti uspijeva opravdati nečija eventualna visoka očekivanja. Uznemirujućih scena ima napretek kako radnja odmiče; gotovo da se možete poistovjetiti s likom u nevolji, što je jako dobro napravljeno na emocionalnoj bazi, isto tako, empatija koju širite prema likovima odrazit će se na konačan ishod, gdje sam ja ostao u najmanju ruku zadovoljan viđenim. U filmu imamo čak nekoliko podžanrova horrora: imamo dramu, čistokrvni horror s brutalnim scenama, psihološki triler i poveću količinu akcije u zadnjih pola sata filma. Upravo je ta akcija mogla podsjetiti na mnogo filmova slične tematike, ali način snimanja jednostavno nije dopustio da se s bilo kojim filmovima može poistovjetiti, osim u nekoliko kadrova jednoga segmenta iz novijeg horrora V/H/S 2.
Scary scene su također dobro osmišljene, a veliku ulogu igra i to što su popraćene odličnim efektima kojima sam u rijetkim slučajevima našao zamjerku. O glumi također ne moram puno govoriti, na zavidnoj su razini dva glumca koje nismo imali prilike prije viđati odradili užasno težak posao, spojiti dramatiku, veselje i radost te paniku i strah nimalo nije lako. Ono što se Dereku događa u krajnjem je rezultatu jako dobro napravljeno, interesantna je pozadina iza svega toga i kako se privodi kraju, radnja nam ne dosađuje i nije nam problem što smo nekakav polu-twist otkrili već pri sredini filma.
Nema što, Derek Lee i Clif Prowse dva su mlada talenta koja će, ako ovako nastave, u filmskome svijetu napraviti puno toga. Već sada sam ostao jako pozitivno iznenađen njihovim entuzijazmom, karizmom i spremnošću za rizik što se tiče snimanja filma ovakvog kalibra. Moja topla preporuka!