Naziv filma: Bone Tomahawk / Ratna sjekira (2015.)

Datum: 23.11.2015.

Redatelj: S. Craig Zahler

Scenaristi: S. Craig Zahler

Uloge: Kurt Russell, Patrick Wilson, Matthew Fox

Radnja:  Nakon što skupina divljaka otme nekoliko naseljenika iz malog grada Bright Hope, slabašna skupina revolveraša, na čelu sa šerifom Franklinom Huntom, nastoji ih vratiti doma. No njihovi neprijatelji su nemilosrdni iznad svih granica što samim tim njihovu misiju i živote stavlja u opasnost.

Zemlja: SAD

Trajanje: 132 min

Naša ocjena: 7.6/10 

 

RECENZIJA:

 

Zimski su siječanjski dani. U siječanjskim hladnim danima prepunima olujnog vjetra, snijega, mećave i bljuzge, gledati tople filmove, posebice westerne smještene na Divljem američkom zapadu, dođe veoma okrepljujuće. A kako i ne bi kad sam Divlji zapad obiluje toplim vremenom, prekrasnim osunčanim krajolikom i ljudima koji su na svoj način svjetski fenomen. Pred neki dan je donesena odluka da se u saveznoj državi Texas može javno nositi oružje. Na taj način je „Divlji zapad“ zakonski legaliziran.

 

Šalu na stranu, sve ovo spominjemo kako bi mogli objasniti kontekst u kojem se zbiva ovaj western-horor. Da, Ratna sjekira je zanimljiva mješavina westerna, horora ali i komedije u ponekim trenucima. Rijetko se u novije vrijeme snimaju westerni (u usporedbi s drugim žanrovima) a još rjeđe western - horori. The Burrowers (2008.) je ostao mnogima u sjajnom pamćenju kao jako uzbudljiv i napet horor-western s dobrom pričom i razrađenim likovima. Još bismo mogli ovaj film usporediti s ratnim hororom na Bliskom istoku: Red Sands (2009.). Ima sličnosti iako navedeni film nije western.

 

Ratnu sjekiru je režirao S. Craig Zahler kojemu je ovo bio redateljski prvijenac kojega je odradio iznad svih očekivanja. Zahler se inače bavi pisanjem odličnih romana western, kriminalističkog i drugog žanra. A izuzev pisanja bavi se glazbom kao bubnjar, tekstopisac i pjevač. Što se filma tiče do sada jedini izlet u filmske vode mu je bio pisanje scenarija za francuski horor The Incident iz 2011. U listopadu 2012. Zahler je dobio priliku da složi Ratnu sjekiru te je u potpunosti iskoristio svoju priliku. Ovo ostvarenje je u cijelosti njegovo djelo jer je on napisao scenarij i režirao je film.

 

 

Film počinje petominutnim uvodom u kojem vidimo dvojicu skitnica i lopova Purvisa i Buddyja kako napadaju i masakriraju poštene ljude. Pljačka, haračenje i ubijanje se u početku odvija po planu sve dok slučajno ne ušetaju u tajanstveno indijansko groblje koje usput oskrnave. Odjednom bijahu napadnuti od strane Indijanaca. Buddyja nemilosrdno ubiju dok Purvis uspije pobjeći. No ne zadugo. Nakon 11 dana Purvis biva priveden u lokalnoj stanicu šerifa Franklina Hunta. Pošto je u sukobu sa šerifom Purvis ozlijeđen, mlada liječnica Samantha O'Dwyer je pozvana da izvadi Purvisu metak iz noge. Njih dvoje i šerifov zamjenik Nick bivaju ostavljeni u šerifovoj stanici preko noći. Iduće jutro svi nestaju osim jedne strijele koja dokazuje da su ih oteli Indijanci. I to ne bilo kakvi Indijanci. Ispostavilo se da se radi o vrlo primitivnom i divljačkom indijanskom plemenu zvanom Trogloditi. Šerif Hunt, njegov zamjenik Chicory, ozlijeđeni Arthur O'Dwyer (Samanthin muž) i John Brooder kreću na put kako bi spasili otete. Sve ostalo je povijest koju treba pažljivo odgledati.

 

Četiri mušketira koja idu u boj iz pravednog razloga kako bi spasili nejake iz kandža kanibala i vandala – to je baza filma. Može se skoro jasno vidjeti crno-bijela tehnika kojom su okarakterizirani bijelci a kojom Indijanci. Bijelci većinom pozitivci, a Indijanci sve najgore. Bilo je nesumnjivo i takvih, no mogli su dati barem neke pozitivne osobine prikazanom plemenu. Ovako su ispali primitivci i čudovišta. Moramo priznati kako je naglašeno da Trogloditi nisu klasični Indijanci, no takva karakterizacija nije korektna. Iako je ovo horor, ovo se nije smjelo dogoditi.

 

Film definitivno traje predugo. 132 minute se nepotrebne. Moglo se sve zaokružiti na 90 ili 100 minuta. Pogotovo duži uvod je nepotreban koji sve skupa traje četrdesetak minuta. Spor je tempo. U tom periodu osim na samom početku (prvih pet minuta) i scene seksa neće biti puno toga privlačnoga za vidjeti. Svakako propust. Mnogi bi mogli odustati od daljnjeg gledanja zbog sporijeg ritma filma. Većinom u filmu gledamo hodanje i čavrljanje. Na svu sreću dijalozi su blago rečeno iznad prosjeka. Da su dijalozi slabiji ništa ne bi bilo od dobrog filma. Čavrljanje je ponekad smiješno i duhovito što pomaže rasteretiti atmosferu.

 

Krajolik i interijer su veliki plus. U filmu vidimo pravi Wild west ugođaj. Od planina, šuma, dolina, zavojitih šumski stazica, ravnica, stepa, logorske vatre, konja, revolvera itd. Također i sam granični gradić Bright Hope posjeduje dobar šarm. Kuće se lijepo sređene. Kostimografija je pogođena i na razini. Od kaubojskih šešira, kaputa, haljina, cipela itd. Ovdje nije prikazan niti klasičan prowesternski ugođaj niti antiwestern već neka objektivna realnost. U takvoj realnosti nije sve atraktivno i raskošno - nasilje, život, konji - kao u nekim pričama, ali nije ni loše –nisu svi ljudi pokvarenjaci i pijanice.

 

Za horor trenutke angažirani su Indijanci i njihov način borbe, ubijanja, masakriranja. Da nije njih bilo ovo se ne bi mogao zvati horor. Svakako je pohvalno što horor scene nisu sebi samom svrha već je njihova svrha izazvati horor osjećaje jeze i strave kod gledatelja. Općenito cilj tih scena je ubaciti gledatelje što dublje u radnju kako bi se mogli empatijski povezati sa pozitivcima. Scene nasilja su inovativne. Velika prednost za film.

 

 

Iako je redatelj Zahler očito nastojao napraviti film koji bi u svakom smislu bio što realističniji sam kraj, tj. završni dio filma nije baš realističan. Potpuno je nerealan. No nećemo uništiti potencijalnim gledateljima zadovoljstvo gledanja.

Kurt Russell, Matthew Fox, Patrick Wilson i Richard Jenkins u ulozi četiri glavna protagonista pružili su izvrsnu glumu što se od njih i očekivalo. Svako to ime spada u glumačku legendu za sva vremena. Lili Simmons je u ulozi Samanthe oduševila iako je mogla biti više u prvom planu. Vjerojatno će joj ovaj film trasirati put za daljnju karijeru. Ima ljepotu, šarm i izvrsne glumačke osobine. A tek su joj 22 godine.

Film je snimljen u listopadu 2014. u Kaliforniji s budžetom od milijun i 800 tisuća dolara. Za sad, osvojio je tri nagrade na Katalonskom međunarodnom filmsku festivalu. Nominiran je za još neke nagrade na filmskom festivalu u Phoenixu i na Independent Spirit Awards festivalu u Santa Monici u Kaliforniji.

 

Prekrasan krajolik, borba kauboja i Indijanaca, crni humor, avantura s pravednim ciljem potkraj 19. stoljeća, obećavaju odličnu zabavu svima koji će gledati Ratnu sjekiru. Onima koji neće podnijeti neke horor scene savjetujemo da okrenu glavu, ali ne bi trebalo biti problema. Ovdje horor scene imaju smisao, a smisao je pogođen. Dajemo filmu ocjenu 7.6 što je vrlo visoka ocjena, ali film ju apsolutno zaslužuje. Ni Quentin Tarantino se Ratne sjekire ne bi posramio.

 

U ove zimske dane pravo zadovoljstvo je pogledati jedan ovakav topli horor-western na toplom Divljem zapadu.