Sada je došao red na Novi Zeland da doprinese ovom žanru tj. ovoj tematici, nacista i okultnog, sa filmom Paula Campiona i njegovim uratkom, Đavolja hrid (The Devil's Rock, 2011.). 5. je juni 1944. Dan D samo što nije stigao, a dva novozelandska komandosa, Grogan (Hall) i Tane (Drinkwater) imaju zadatak da prave diverzije po Kanalskim ostrvima kako bi odvratili pažnju nacista sa N0rmandije te tako olakšali posao Saveznicima. Na jednom od ostrva, dok se bave miniranjem njemačkih topova, pronalaze njemački bunker iz kojeg dopiru vrisci. Okrvavljeni njemački vojnik koji izlijeće iz bunkera moleći za pomoć samo ih još više zbunjuje. Zanemarujući svoj zadatak, oni odlučuju istražiti šta se dešava u bunkeru, ali ono što pronalaze premašuje njihova očekivanja. Krvavi zidovi, raskomadani leševi njemačkih vojnika, vrisci koji dopiru iz dubine bunkera. Ubrzo, Tane gine, a Grogan se suočava sa neprijateljem puno gorim od nacista.
Đavolja hrid je niskobudžetni horor koji još jednom potvrđuje onu teoriju da za film ne treba mnogo novca ukoliko imaš dobru ideju i realizaciju iste, posebno u horor žanru. Dobra gluma vodećih glumaca, zanimljiva priča, vrlo dobra režija Campiona koji uspjeva stvoriti odličnu, klaustrofobičnu atmosferu uz zadovoljavajuću količinu nasilja, krvi i otkinutih dijelova tijela je sve ono što je potrebno jednom ljubitelju horor žanra da film smatra dobrim.
Doduše, film ima i manu, zapravo, neki bi to mogli smatrati manom, ali meni zaista nije zasmetalo, a riječ je o njegovom sporom tempu i ograničenosti mjesta radnje. Naime, gotovo cijeli film se odvija u jednom sobi sa samo tri lika, što bi moglo odbiti mnoge, ali meni je to opet veliki plus za ovaj film. Ukoliko ste za malu promjenu od incestoidnih ubica po američkim zabitima, manijaka sa mesarskim noževima i drugim ubicama, onda pogledajte Đavolju hrid
