Naziv filma: The Gallows / Vješala (2015.)

Datum: 10.07.2015.

Redatelj: Travis Cluff, Chris Lofing

Scenaristi: Travis Cluff, Chris Lofing

Uloge: Reese Mishler, Pfeifer Brown, Ryan Shoos

Radnja: Dvadeset godina nakon nesreće sa smrtonosnim posljedicama, a koja se dogodila za vrijeme srednjoškolske predstave, učenici u školi rekreiraju predstavu na godišnjicu nesreće kako bi odali počast žrtvama no ubrzo shvaćaju kako je neke stvari bolje ostaviti na miru i u prošlosti.

Zemlja: SAD

Trajanje: 81 min

Naša ocjena: 3.7/10 

 

RECENZIJA:

 

The Gallows / Vješala su horor film koji svrstavamo  kao food-footage horor žanra. Redatelji Travis Cluff i Chris Lofing napravili su film na kojem se dosta dugo radilo, više od dvije godine i smatralo se da će Vješala biti jedan od najboljih filmova horor žanra 2015. Bili su uključeni u svaki segment filma, od pisanja radnje, produciranja, vizualnih efekata, uređivanja itd. Imali su budžet od samo 100 tisuća dolara, ali to u ovakvim found-footage filmovima ne mora biti presudno. Iako treba naglasiti da se previše snima filmova koji spadaju u taj realističniji podžanr pa je i tu teško napraviti bolji film. Ovo je loš film. Pogotovo je loš kad se zna koliko je truda u njega uloženo. Veliko razočaranje.

 

Vješala su ciljala privući mlađu publiku. Tinejdžersku prije svega. Glumci u filmu su relativno nepoznati i zanimljivost filma je da su svi u ulogama s vlastitim imenima. Nitko od njih se nije baš proslavio svojom glumom iako kvazidokumentarni film poput ovoga im je nudio dobre prilike zbog sličnosti sa svakodnevnim životom. I lošiji glumci mogu solidno odraditi posao u ovakvim ostvarenjima. Dotična ekipa nije ni to. Ljepota glumica je jedina stvar koja je tu dobra.

 

Radnja počinje snimkom iz listopada 1993. u malom gradu u američkoj saveznoj državi Nebraski. Prikazuje se snimka školske predstave u kojoj je učenik Charlie Grimille slučajno poginuo, tj. bio obješen zbog pogreške pri izvedbi predstave. Sve se odigralo pred punim gledalištem, a iznenadnoj Charlievoj smrti su nazočili i njegovi roditelji. Dvadeset godina kasnije škola odluči ponovo izvesti istu predstavu u čast Charliea. Treba priznati odličnu snimku iz 1993. koja je super snimljena s kućnom kamerom koja se 90-ih godina rašireno koristila. Upoznajemo Reesa, nogometaša, koji želi glumiti u toj predstavi kako bi se zbližio sa svojom simpatijom Pfeifer u koju je zaljubljen, a koja također glumi u predstavi. Tu su još Ryan koji je šaljivdžija i njegova djevojka Cassidy. U tih dvadeset godina, koliko je prošlo od smrti Charlieja, njegova smrt je postala predmet mnogobrojnih legenda i priča u vezi škole gdje neki smatraju da je i dalje njegov duh: prozori koji se zaključavaju, nepoznati zvuci, struganje itd. Kad se taj kontekst ima u vidu onda se vidi da je pozadina za još jednu horor priču postavljena. Reese, Ryan, Pfeifer i Cassidy nakon što su jedne noći kradomice ušli u školu, bivaju u njoj zatočeni jer iz nje ne mogu izaći, a dolaze do sve više i više stravičnih otkrića i događaja.

 

 

Iako nećemo odavati detalje, radnja se odvija previše klišeizirano i dosadno te je lako predvidjeti daljnji tok i svršetak. Sve gledamo s kamerom koja se drži u ruci. Slika se trese, maglovita je, nestaje, ne vidimo dobro bitne trenutke ili slabo vidimo. Dobar found-footage nije lako napraviti. Bolje bi im bilo da nisu ulazili u to područje. Horor atmosfera je skoro pa izostala. Horor trenuci su kratkoročni, nekreativni i previše zamorni. Sve ovo smo vidjeli hrpu puta do sad. Malo koga će Vješala preplašiti. Možda tek one najmlađe koji nisu gledali Blair Witch Project, VHS i sl.Interijer škole je lijepo napravljen i ima se što za vidjeti - od svlačionica, dvorana, hodnika, tajnih odaja. Pozornica je vrlo dobro napravljena i vješala su dobro izvedena. Dijalog među likovima je oskudan, štur, ne baš inteligentan. Scenaristi su to morali bolje napisati. Pokušali su izabrati po karakteru slične glumce likovima ali to nije dobro ispalo. Zato su i birali ista imena. Jedino je lik Pfeifer nešto bolji. Dobra stvar je to što se radnja ne odvija sporo, već je nabijena energijom i živahnošću. Loša stvar je što nas sama priča toliko ne intrigira, ne uspijevamo se spojiti s likovima ni njihovim željama i motivima. Ravnodušnost prevladava. Nema pravog triler zapleta. Cijela priča se odvija po nekoj ravnoj matrici. Autori filma su dali naglasak na radnju u tmini koja je po njima valjda trebala oduševiti mase, ali su se prevarili. Morali su razraditi likove, njihove karaktere i težnje. Prednost film je njegova kratkoća, 81 minuta pa „mučenje“ gledatelja ranije prestaje.

 

Vješala su trebala biti jedan od najboljih filmova ove godine, a spadaju među filmove koje treba izbjegavati u širokom luku. Čak i fanovi foot-footage filmova bi ga trebali izbjegavati jer će se gorko razočarati. Kad se zna da je film koštao 100 tisuća dolara a zaradio preko 38 milijuna financijski je film enormno uspješan. Taj uspjeh treba zahvaliti odličnoj reklamnoj kampanji i traileru koji je izvrstan. No Vješala nisu osvojila niti jednu nagradu na nekom filmskom festivalu pa to pokazuje pravu kvalitetu filma. I ja sam puno očekivao od Vješala i želio ga pogledati što prije ali možda bolje da nisam. Mislio sam konačno opet jedan dobar foot-footage film. Drugi put ću dobro razmisliti prije gledanja nekog horor iz tog podžanra. Vješala je najbolje preskočiti i ne gledati ili gledati s vrlo malo očekivanja.