Film je snimljen u godini kad je izašlo još jedno djelo slične teme – "Oslobađanje" u režiji velikoga Johna Bormana. Ovaj film je značajan po tome što je to bio Cravenov redateljski debi, a uz to je i djelo koje odudara od Cravenovih kasnijih radova (jednostavno niste navikli na ovakvog Wesa) Producent je bio poznati S. S. Cunningham, zapaženi producent horor filmova ("House", "Deep Star Six"), te čovjek koji je stvorio (režirao prvi dio) serijal "Petak 13-ti". Gledajući Wesovo ostvarenje ne mogu se oteti dojmu da je na taj film imao utjecaj "The Virgin Spring / Jungfrukällan" (1960), Ingmara Bergmana (za koji je i dobio Oscara za najbolji strani film). Sam film ima skoro dokumentarni pristup, priča je okrutno ironična (ubojstva djevojaka su se dogodila nedaleko od kuće Collingwoodvih, policija otkriva automobil ubojica, ali ništa ne čini, a kad počne nešto da čini onda je svemu kasno, a da ne govorimo o poanti filma 'sve se vraća sve se plaća' tj. Krug i njegovo društvo ubijaju djevojke, a na kraju oni bivaju usmrćeni još strašnije nego same njihove bespomoćne žrtve). Film prikazuje kako i u tzv. civilizirano doba miran čovjek može postati zvijer kada se od njega to ne očekuje, a samo zbog toga jer je primoran odbaciti svoje spone onoga što čovjeka razlikuje od životinja.
Pravi primjer toga su otac i majka ubijene djevojke, koji su na početku prikazani kao dobri i srdačni ljudi, no kad saznaju da je njihova kćer umorena u velikoj boli osvećuju se njenim ubojicama (ne možeš a da ne navijaš da prokletinje od negativaca zasluže onakav kraj) na najgore moguće načine, a sve po onoj 'oko za oko zub za zub'. "Posljednja kuća nalijevo" nije nikakva bajka ili samo dobra zabava (maštarija da se bolje izrazim) poput "Petka 13" i njemu sličnih filmova u kojima ubojstva vidljivo pripadaju filmskoj fantaziji, nego je to čistokrvni i jezovit film u kojem dominira izraženo grafičko nasilje i to u svom nerafiniranom izdanju, koji za pouku i ima to da se teški grijesi skupo plaćaju. Jednostavnim riječnikom nisam bio toliko šokiran viđenim još od "Henrya – portreta serijskog ubojice". Ovakvi i slični filmovi uče ljude da ne rade stvari koje su počinili likovi iz filma. Isto tako Cravenovo bi se djelo moglo okarakterizirati kao alegorija na rat u Vijetnamu, gdje su miroljubivi hipiji dobili po sebi od psa rata.
Ovo film nije za svakog, a pogotovo za one slabog stomaka upravo zbog tih uznemirujućih kadrova u njegovoj prvoj polovini. No, za ozbiljne horor ljubitelje je svakako obavezno štivo.
Zanimljivosti u vezi filma (Trivia) :
- Kad je Craven odnjeo svoj filma MPAA odmah su ga označili oznakom «X», tad je smanji film za 10 min, pa nakon što nije uspio 20 min. I opet je dobio ništa. Film je i dalje imao oznaku koju su tad uglavnom dobivali porno filmovi. Napokon je odlučio namontirati opet film kakav je bio na početku sa svim scenama te je uz trud jednog svog prijatelja film dobio oznaku «R».
- Hallmark and Atlas International (distribucijska companija) kad su počeli prikazivati film u Njemačkoj pokušali su film prikazati kao stvarni «snuf» film..
- Mješavina crvene i plave hrane bojano sa sirupom od kramela je koršten za lažnu krv…
- Film je zabranjen u Velikoj Britaniji već 30 godina. - Ime Krug je Craven dao i svom ubojici iz «Noćne more u ulici Brijestova» (1984) Freddyu Kruegeru, a prezime Collingwood je uzeo od imena svoje srednje škole.
- David A. Hess koji je glumio glavnog negativca Kruga je kompozitor i sam je stvorio većinu muzike za film, također je napisao neke pjesme Elvisu Presley. Fred Lincoln koji u filmu glumi 'Lasicu' se poslije snimanja dao u porno vode kao režiser i dosad je snimio 250 filmova.
- Zamjenik šerifa kojeg igra Martin Kove je poslije glumio u poznatoj policijskoj seriji «Cagney & Lacey» kao detektiv Vic Isbecki.
Najbolja scena filma:
"- Estelle daje felacio Lasici (Fredu Lincolnu) i kad ovaj počne doživljavati orgazam ona mu zubima odgriza penis u erekciji..."
